Štampa
Kategorija: Naslovna
Pogodaka: 6838

Princ Đorđe Karađorđević prvi put govori zašto nije završio studije na Vojnoj akademiji u Beogradu: Princ sam, u duši sam vojnik, a u stvarnom životu običan čovek

NAVRŠILO se trinaest godina od kada je 12. jula 2000. godine, posle teške bolesti, preminuo princ Tomislav Karađorđević,

jedan od najomiljenijih članova kraljevske porodice. Njegova supruga princeza Linda i sinovi, prinčevi Đorđe i Mihailo, koji žive u Beogradu, odali su mu pomen u Sabornoj crkvi.

Kada je princ Tomislav umro, stariji sin Đorđe je imao 16, a Mihailo petnaest godina. Obojica su bili učenici britanskog koledža. Živeli su u porodičnoj kući u zapadnom Saseksu, varoši pored Londona. Danas su sinovi princa Tomislava u Srbiji. Stariji sin Đorđe se seća da je očevu smrt doživeo sa pomešanim osećanjima:

- Bio sam tužan jer sam ostao bez voljene osobe, bez oca koji je sa mnom pravio planove za budućnost. Govorio mi je da u Srbiji pokušava da pomogne svom narodu i da ja treba, kada odrastem, da radim za svoj narod. Bio sam i smiren, jer je tata trpeo strašne bolove zbog raka, a smrt mu je te muke prekinula - priča princ Đorđe.

Rođen je 1984. godine u Engleskoj. Završio je više škole za kompjuterski inženjering, za dizajn i za menadžment, kao i školu za pirotehniku. Stasom princ Đorđe, visok i vitak, podseća na oca Tomislava, ali je likom na majku Lindu. Još kao mališan spoznao je činjenicu da je princ kraljevske porodice Karađorđević, ali i rođak britanske kraljice Elizabete.

KAD SE PRINC ŽENI - LJUDI me ovde uvek pitaju kada ću da se ženim, kada će moj brat ili kraljevići Petar, Filip i Aleksandar da prave svadbe. Odgovaram diplomatski - "uskoro". Mladi smo, imamo devojke, ali i posao. Kraljević Filip se bavi finansijama, a Petar je grafički dizajner u Londonu, dok kraljević Aleksandar u Americi sa rođakom Indi Oksenberg vodi fond za pomoć autističnoj deci - nabraja princ Đorđe.

- Otac me vodio na britanski dvor. Upoznao sam kraljicu Elizabetu, koja je divna osoba, i saznao da sam na 103. mestu liste njenih naslednika. U Engleskoj sam se viđao sa članovima naše porodice, jer je moj brat od strica Aleksandar Karađorđević često dolazio kod nas. Izgradili smo opušten odnos. I danas ja našeg kralja Aleksandra Drugog oslovljavam sa "gde si brate" i lupim ga rukom po ramenu. Njegovima sinovima, kraljeviću Petru, Filipu i Aleksandru, ja sam stric, mada su stariji od mene. Imamo odlične odnose, u stalnom smo kontaktu preko interneta - otkriva nam princ Đorđe kraljevske porodične odnose.

Priznaje da je kasnih osamdesetih sasvim prirodno primio vest da će njegov otac princ Tomislav da se preseli na Oplenac i da će i prestolonaslednik Aleksandar da ode u Srbiju. Kaže da je to bila njihova kraljevska dužnost.

- Srbija je budućnost Karađorđevića, govorio je moj otac. Ja sam prvi put došao 1989. godine i posetio ga na Oplencu. Potom su se moja majka Linda i brat Mihailo preselili u Srbiju. Država nam je dala vilu na Senjaku za kuću koju smo imali na Dedinju i tu živimo. U Engleskoj smo prodali imanje. Imamo tamo jednu malu kuću, u kojoj ja živim. Sve troje smo odlučili da u Srbiji brat i ja formiramo porodicu i podižemo nove Karađorđeviće - smeje se princ Đorđe.

Dok govori nije mnogo sentimentalan prema svom zavičaju u Engleskoj. Odrastao je na farmi jabuka, na kojoj danas komšije uzgajaju kokoške. Radio je kao prodavac, pumpadžija, čuvar, komjuterski operater, kao veb-dizajner i programer vatrometa. Sa prijateljima je otvorio dve firme - "Đorđe" i "Karađorđević", koje je preselio u Beograd, gde u septembru otvara prvu prodavnicu vatrometa u Srbiji. I dalje živi i radi malo u Engleskoj, malo u Srbiji, ali je sve više u Beogradu.

- Život u Engleskoj je mnogo naporan i dosadan. Radim po 18 sati i nemam dovoljno para za život. Ljudi su hladni i jednolični, stalno pričaju o novcu koji nemaju i lošem vremenu. U Srbiji je život mnogo lepši, jer mi posao dobro ide, zarada je pristojna, sjajno živim, jer sam okružen ljudima koji me poštuju i razvesele - priča opušteno.

Kaže da tako misli i njegov brat Mihailo, koji studira diplomatiju, ali kao biznismen vodi balon-salu za fudbal i ostale sportove. Obojica igraju tenis, navijaju za Novaka Đokovića, a Đorđe voli i skijanje. Instruktor je za snoubord na Kopaoniku. Mihailo je menadžer u maminoj farmi u selu Babine kod Prijepolja, gde dolaze engleski turisti da idu na planinarenje, biciklizam i jahanje. I kada je baka Džoan, majka princeze Linde, dolazila u Srbiju, priznala je da je ovde divno.

- U Srbiji su ljudi topli i druželjubivi. Znaju da sam princ, ali ne mare mnogo za to, jer vide da sam normalan čovek. I moji najbolji prijatelji su obični ljudi, Milan je frizer, a Đole je diplomac prava. Divno mi je bilo i dok sam bio pitomac Vojne akademije, jer sam se osećao kao član velike vojničke porodice. Mi Karađorđevići smo prvo vojnici, pa prinčevi. Uživao sam dok smo bili na vojnom poligonu ili na bojevom gađanju - oduševljen je i danas princ Đorđe.

Na pitanje zašto je vrlo brzo napustio Vojnu akademiju, da li zbog slabog znanja srpskog ili teških predmeta, kako se pričalo, princ Đorđe prvi put otkriva istinu o svojim vojnim studijama:

- NATO mi je zabranio da budem srpski oficir. Velika Britanija i Zapadna vojna alijansa su se bunile što sam kao član kraljevske porodice i državljanin Velike Britanije odlučio da postanem srpski oficir. Nastao je diplomatski incident, koji je mogao da preraste i u politički problem, pa sam odustao od studija. Ali ne zauvek - priznaje princ Đorđe.

- U duši sam vojnik i čim se ukaže prilika opet ću da nastavim studije na Vojnoj akademiji.

Trenutno živi sam u vili na Senjaku, sprema poslovne planove, kuva lazanje i peče ćevapčiće. Preokupiran je poslovima oko registracije kompanije "Karađorđe". Traži poslovni prostor i skladište za pirotehniku, koju će da uvozi i da prodaje.

Leto provodi sa devojkom Tamarom u kafićima u ulici njegovog čukundede kralja Petra Prvog ili na Adi, jer voli plivanje. Planiraju da letuju u Kotoru ili na Hvaru. Ovaj vikend princ Đorđe provodi na festivalu „Egzit“, gde gleda nastup Tamarine grupe. Hvali se da je kartu za „Egzit“ sam kupio.

- Vidite da za srpskog princa u Srbiji nije ništa besplatno - smeška se zadovoljan životom princ Đorđe Karađorđević.

VOLIM OPLENAC

- NA sahrani Karađorđevića na Oplencu shvatio sam da je naša porodica i danas deo srpske istorije. Volim Oplenac zbog zadužbine Karađorđevića, zbog divnog grožđa i vina, ali i zato jer će tu biti i moja večna kuća.

NA LISTAMA NASLEDNIKA DVEJU KRUNA

- TEORETSKI mogu da budem kralj Engleske i kralj Srbije, jer se nalazim na listama naslednika britanske i srpske krune. Lično o tome ne razmišljam. Član sam dveju kraljevskih porodica - jedne u Londonu i srpske u Beogradu, ali se najbolje osećam kao običan čovek - kaže princ Đorđe Karađorđević.

Izvor: Novosti/reportaža