Štampa
Kategorija: Pravopis
Pogodaka: 2120

Dnevnik barona Sigmunda fon Herdera koji je 1835. putovao Srbijom istražujući rude, najzad je preveden na srpski posle 180 godina. On otkriva genijalnog saksonskog stručnjaka koji je još tada predvideo da će Majdanpek i Bor biti među najvažnijim rudnicima Evrope. Herderov putopis otkriva

i knjaza Miloša kao vizionara koji je planirao industrijsku revoluciju u zemlji koja u tom trenutku nije imala ni puteve.

Naime, odmah pošto je 1830. Srbija postala autonomna država, Miloš je krišom od Turaka, započeo prepisku s baronom Herderom, „vrhovnim rudarskim starešinom“ Saksonije – vodeće rudarske sile toga doba. Kad je Herder predložio da lično obavi geološko istraživanje, Srbije knjaz je oberučke prihvatio.

Arhivi nemačke kraljevine Donje Saksonije otkrivaju da je Herderovo putovanje smatrano veoma važnim poduhvatom jer je obnavljalo veze prekinute padom srednjovekovne srpske države.

- Kad je pozvao Herdera da dođe u Srbiju, Miloš je krenuo putem Nemanjića. Njihova država je moć izgradila na rudarstvu kada su doveli Sase – Saksonce, koji su otvorili rudnike i razvili metalurgiju. Miloš je shvatao da država ne može da opstane samo na poljoprivredi i izvozu stoke. Za napredak je neophodna industrija, koje nema bez sirovina. Zato je pozvao Herdera da istraži rude – objašnjava istoričar Borisav Čeliković, urednik u „Službenom glasniku“, zahvaljujući kome posle gotovo dva veka srpska javnost upoznaje Herderovo delo.

Iz današnje perspektive deluje neverovatno da je nepismeni vladar Srbije, koja je počinjala od nule, znao ko je Herder i komunicirao s najtraženijim rudarskim stručnjakom tog doba.

- Miloš jeste bio nepismen, ali ne i neinformisan. Naprotiv. Svakog jutra dobijao je stranu štampu koju su „pisari“ čitali i prenosili mu sadržaj. On nije morao da zna ko je najbolji geolog u Evropi, ali je imao saradnike koji su mu našli tu informaciju – kaže istoričar prof. dr Radoš Ljušić, direktor „Službenog glasnika“.

S druge strane, Herder je od detinjstva znao za Srbiju.

- Familija Herder veoma je doprinela promociji srpske kulture i razvoju nauke. Još 1778. je baronov otac Johan Gotfrid fon Herder, filozof, istoričar, prevodilac i pesnik prvi u svetsku knjiženost uveo srpske narodne pesme, mnogo pre Vuka. Pedeset godina kasnije, njegov sin Sigmund istraživao je mineralno i rudno blago Srbije i ukazao ne njenu svetlu budućnost – kaže geolog Alena Zdravković, kustos Zbirke-muzeja Rudarsko-geološkog fakulteta.

Istoričari kažu da se ne treba čuditi „ravnodušnosti“ knjaza koji nije dočekao uglednog gosta u avgustu 1835, već je otputovao u Carigrad. Lukavi Miloš tako je prikrivao važnost misije stručnjaka koji je zvanično tražio ležišta soli i termalne vode. Glavni Herderov zadatak bio je istraživanje ležišta uglja i metala neophodnih za vojnu industriju, jer je knjaz želeo oružanu silu nezavisnu od tuđeg oružja i municije.

Uoči Herderovog dolska u Srbiju, Sovjet je naložio okružnim načelstvima da raskrče prilaze napuštenim rudištima i kopovima i prikupe podatke o starim rudarskim radovima, kao i toponime koji ukazuju na rudarenje ili postojanje korisnih mineralnih sirovina.

- Prepiska Miloša i Herdera otkriva da su oni razmatrali ne samo otvaranje rudnika i izgradnju livnica, beć i izgradnju pruga u Srbiji, preusmeravanje reka radi transporta ruda brodovima i navodnjavanja njiva. Herder je predlagao da se srpska deca šalju u Saksoniju na školovanje, ali i da se otvori rudarska akademija u Srbiji. On je otkrio carski grad Feliks Romulijanu i insistirao da Srbija napravi muzej – kaže Alena Zdravković.

Sovjet je Herderu i njegovim saradnicima, kraljevskom rudarskom stručnjaku Celeru i registratoru Lešneru odredio pratioca, poznavaoca nemačkog jezika, direktora kancelarije Upravitelnoga sovjeta Stevana Radičevića. Knjaz naređuje da im se pridruži još jedan sovjetnik da pazi da se baronu odaju dužne počasti, kao i dva uniformisana vojnika.

Ipak, oni nisu imali samo zadatak da Herderu olakšaju posao, već i da informišu knjaza o tome šta on radi. Tako sovjetnik Radičević posle trodnevnog boravka u Majdanpeku šalje dobre vesti Jevremu Obrenoviću, koji ih hitno prosleđuje Milošu u Carigrad.

- Baron Herder je Majdan Pek providio i tu našao bakra i gvožđa u takvom količestvu da će ovaj majdan jedan od najbogatijih u Jevropi biti – javio je Radičević.

Nažalost veliki planovi knjaza Miloša i barona Herdera nisu se ostvarili.

- Miloš je bio vladar koji je vukao i prednjačio s nekoliko kvalitetnih saradnika, ali i gomilom prišipetlji koje su to kvarile. Takva situacija se često ponavlja u srpskoj istoriji – kaže prof. dr Radoš Ljušić.

Planovi o otvaranju rudnika i industrijalizaciji su propali kad su ustavobranitelji naterali Miloša na abdikaciju i prognali ga iz zemlje.

- Njegovi bivši sradnici nisu imali njegovu viziju, već su samo sproveli jalovu birokratizaciju Srbije. Otvaranje prvog modernog rudnika u Srbiji moralo je da sačeka Milošev povratak na vlast. Kompletan Herderov izveštaj pod imenom „Rudarsko putovanje po Srbiji 1835. godine“ odštampan je 1846. na nemačkom u Pešti. Zahvaljujući Dobrili Begenišić, koja je prevela njegovo delo s tog arhaičnog jezika, ispravili smo veliku nepravdu. Nažalost, mora se priznati da još najmanje 70 odsto dela koja su napisana o Srbiji nisu prevedena – kaže Čeliković.

A OD KNEZA DUKATI I SABLjA

Miloš je uz veliku zahvalnost nagradio barona Herdera za zalaganje na ispitivanju ruda Srbije tokom desetonedeljnog terenskog rada, često u najgorim vremenskim uslovima.

- Pored novčane nagrade od 1.000 dukata, poklonio mu je i specijalno iskovanu sablju s balčakom optočenim srebrom i zlatom, u koji je ufasovano 118 brilijanata od oko 20 karata. Ta sablja je, zatim, postala baština Herderovih naslednika na mestu vrhovnog rudarskog starešine Saksonije – kaže Alena Zdravković.

Baron Herder je bio prvi stranac koji je dobio takvo odličje Uzbuđen zbog ukazane počasti on je izrekao jednu od najlepših poruka srpskom narodu:

- Svim mojim dragim Srbima, za koje je vezana moja duša puna vernog prijateljstva, ljubavi i odanosti, iskazujem moje najprisnije i najsrdačnije pozdrave usmeno, preko gospodina Milutinovića koji je sada tako srećan odlazeći u ona lepa brda i dolove u kojima pirka lak povetarac.