Štampa
Kategorija: Književnost
Pogodaka: 1050

Damjan Ćorić rođen je 21. 4. 1995. godine u Trebinju. Osnovnu školu „Vuk Karadžić“ završio je 2010. godine. Iste godine upisuje srednju Tehničku školu u Trebinju i završava je 2014. godine. sa zvanjem Računarskog tehničara.

U srednjoj školi savladava osnovne softvere za Grafički dizajn -  oblasti u kojoj ima više od deset godina iskustva i pet godina aktivnog rada sa klijentima širom svijeta. Nakon završetka srednje škole, na Nastavničkom fakultetu Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru, upisuje i ciklus studija Odsjeka za psihologiju i sociologiju, koji završava kao redovni student, čime stiče zvanje profesora psihologije i sociologije – bachelor. Na istom fakultetu, 2019. godine, upisuje II ciklus studija Odsjeka za psihologiju. Zaposlen je kao freelance grafički dizajner na platformi „99designs“ i „9 Steps Agency“. Interesuje se za istoriju, muziku i književnost. Od vremena se bavi i pisanjem pjesama, ali do danas nije ništa objavio.



PATRIOTSKA

Sreća nam je davno okrenula leđa
Prožima nas studen što reže i boli
Zakopane oce istorija vrijeđa
Strgnuše nam kožu ostadosmo goli

Žilave ruke koplja su lomile
sablje su tupljene o koščate šake
Pod silama mraka duše nisu pale
Već junački branile kolijevke

Snagu smo našu sa istinom slili
Nemamo straha od smrti dolazeće
S Izvora života hrabrosti smo pili
Rijeka naše krvi presušiti neće


POGLED KROZ VRIJEME

Sunce iscrtava šareno jutro
Na tamnoj isflekanoj tkanini
Ono razbija postelju hitro
Rodilo je dan I pitanje o istini

Zašto površnost nadvladava um
Dajem istinu novu za istinu bivšu
Zašto ne slušaš taj tihi šum
Već kuješ čvršći kavez za dušu

Načet si i bjesomučno kriješ se pod noć
Razuzdane misli lavežom te muče
Sutra već star znaćeš šta je nemoć
Sve će ti biti jedno davno juče

Kad istina krene na vrata kucati
Odgovore zapamtićeš dobro
Da bi živio moraš umrijeti
A sad živi da bi čist umro


HUK

Kamena goro poznaješ li stope prađedova u mome koraku
I ukus krvi što mi drača trnjem suhoj zemlji prosu
Isto krv njihova što mriješe u zanosu
Ovjenčani slavom na alaj barjaku

Njihove misli sad kroz mene s jekom gordo struje
I duhe im ja po oštrom stijenju gledam
Duša moja glasove im grube čuje
Nebu vapi dok se ispovjedam

Ja sam samo karika u dugome nizu
I taj lanac neće prekinuti niko
Poslije mene sutra doće novi neko
A kroz njega ja ću biti ovdje blizu

Stopiću se s kamenom i poljem i od svake kosti tajnu ja ću znati
Obgrliću zemlju zadojenu krvlju i svoju dušu na poklon joj dati
A sveta sloboda prihvatiće mene i čuvati ko rođena mati
Ja za uzvrat živ il’ mrtav nikad neću stati

Urednička napomena: Pesme mladog umetnika literate Damjana Ćorića su stigle do redakcije Tragova zahvaljujući preporuci i pedagoškom pristupu Prof. dr Kaplana Burovića akademika iz Ženeve.