Štampa
Kategorija: Srbija
Pogodaka: 2677

Dramski pisac Siniša Kovačević, trostruki dobitnik Nušićeve i Sterijine nagrade, kaže da ako ima u vidu svoje godine, činjenicu da u srpskoj političkoj kotlini ima stotinu stranaka, da je afirmaciju stekao u matičnoj profesiji, u tom smislu njemu

politika treba kao upala prostate.
Siniša Kovačević, dramski pisac i predsednik Srpskog otadžbinskog fronta

Ali, ostaje pitanje odgovornosti i osećanja moralnog duga prema istorijskom trenutku koji mu se zalomio. Imate li pravo i možete li biti srećni ako je oko vas kolektivizovana nesreća, pita se Kovačević, koji je odnedavno predsednik nove političke partije - Srpskog otadžbinskog fronta.

Praksa je pokazala da moral i odgovornost baš i ne idu sa politikom.
- Srpski otadžbinski front nudi odnos prema politici sa jakom primesom morala i odgovornosti. Naši članovi su ljudi sa fizionomijama, značajnim životom i profesionalnim biografijama, i nama politika ne treba da bismo stavili prste u pekmez. Malo je kasno da u ovim godinama vežbam da kradem, ako do sada to nisam radio. Oni koji ulaze u politiku treba da stave ruku na Bibliju ili Kuran, ili Ustav, ako su ateisti, i kažu da neće ukrasti ništa.
Na ivici gladi

Ako kažete da smo narod koji nema vremena da vodi slobodnu misao, kako sa svim tim da se izborimo?
- Veliki teoretičar medija Maršal Makluan kazao je "ako dobro koristite medije, javno mnjenje je kao testo u rukama veštog pekara". Ali, sve kule i gradovi ovde se grade od sapunice. Dođe do otrežnjenja kad-tad. Ljudi mogu da podnesu glad, da imaju cipele sa tankim đonom, ali kada dođe do toga da ne možete detetu da napravite sendvič, onda se stvari komplikuju. Mi smo već sada na ivici gladi, a Srbiju ne izvodi na ulicu samo činjenica da smo poljoprivredna zemlja i da svako ima nekog strica ili ujaka na selu da doturi džak krompira.

Kako je danas u Srbiji?
- Napale su nas i ale i vrane. Zemlja smo u kojoj ne možemo da donesemo nijednu suverenu političku odluku. I Tadić i Vučić su dopuštali da neki drugi odlučuju o sudbini Srbije. Ne zagovaramo potrebu da se jedna mala zemlja kakva je Srbija kapsulira. Ona mora biti integrisana u svetske tokove, ali ne kao jedna mala kolonija koju dave strane banke i zajmodavci zelenaškim kamatama i lihvarskim procentima. Ova zemlja je obeznađena. Svake godine u Srbiji 34.000 građana više umre nego što se rodi. To je tužna i strašna demografska determinanta. Još 30.000 mladih ode iz Srbije. To je jedan veliki grad poput Sremske Mitrovice, a za tri godine nema Novog Sada. A ničija zemlja vrlo brzo postaje zemlja onoga ko se u nju naseli.

Šta zamerate vlasti?
- Ne mogu da verujem da postoji takvo odsustvo intelektualne zrelosti, socijalne inteligencije, da neko misli da je ideal sreće za jednu naciju da svi radno sposobni građani rade kod stranog gazde. To je intelektualno i istorijski neodgovorno, a u političkom smislu debilno. Kad kapitalista ima strani pasoš, on nema nikakav emocionalni odnos prema bolnici u vašoj ulici, prema obdaništu preko puta, i kada primeti da nema profita, on će fabriku demontirati sa četiri šrafcigera i odneti u Moldaviju i tamo zaposliti Moldavce za 10 dolara.

Za kakvu Srbiju se vi zalažete?
- Insistiramo na povratku dostojanstva. Čoveku su za sreću potrebna samo četiri postulata: da radi posao koji voli, da provede život pored osobe koju voli, da je zdrav i da ima sačuvane elemente dostojanstva. Taj proces podrazumeva i osnaživanje srpskog privrednika.

Kažete da se kao stranka snažno protivite ulasku u NATO i evropskim integracijama.
- Mi vapimo za evropskim dostignućima i, na koncu, mi jesmo evropska nacija i civilizacija, i nama iz Evrope mnogo toga i danas nedostaje. Trebaju nam radne i higijenske navike, savremena tehnologija, odnos prema manjinama, umetničkim i ljudskim slobodama... Deo Evrope su i Pedro Almodovar, Emil Zola, Viktor Igo. I sve nam to treba, ali nam ne treba ulazak u paradržavni institut koji se zove Evropska unija. Ne treba nam gazdarica u nemačkim čizmama koja će nam određivati šta smemo, a šta ne, šta će se u Srbiji proizvoditi, a šta ne. EU je u debeloj krizi, a mi histerično veslamo ka Titaniku koji tone.

Nije nemoguće biti van EU, ali koliko je to teško?
- Stalno slušam poražavajuću rečenicu da nama treba EU jer mi nismo u stanju da sami napravimo državu. Pa pravili smo je pre 200 godina, imali smo jedan od najmodernijih ustava u Evropi, odmah posle Napoleonovog. Malo vređa ta ideja da smo metalno retardiran narod. Jesmo u debelom problemu moralne prirode, uvaljani u blato korupcije, nerada, nesnalaženja, ali sve su to stvari koje je moguće ispraviti. Mi imamo fantastičan mladi svet koji sa lakoćom završava teške fakultete, odlazi napolje, snalazi se veoma dobro. Dajte njima olakšice koje dajete strancima i ne plašite se za budućnost Srbije. Dajte im samo dovoljan broj besplatnih avio-karata, oslobodite ih terora na šalterima kada treba da naprave firmu, dajte ono njima što dajete nekom Italijanu, dajte im infrastrukturu, besplatne placeve i možete da očekujete da će vam biti vraćeno.

Vučić kaže da ne može bolje, Vulin je zakon o radu predstavio rečima da ako se ne usvoji, investicije će otići negde drugde.
- Uz dužno poštovanje, bez namere da ikoga uvredim, oni nisu dovoljno intelektualno kompetentni da vode državu. Nekim se čudom desilo da dođu do tih pozicija. U narodu se kaže - mnogo je mačku teleća glava. Ušlo se u politički i ekonomski ćorsokak, a Evropa će postavljati nove uslove. A uslov svih uslova je da Kosovo mora biti oteto.
Umetnički svedok

* Siniša Kovačević je rođen 30. maja 1954. godine u selu Šuljam u Sremu. Fakultet dramskih umetnosti, odsek za dramaturgiju, završava u Beogradu kao najbolji student u svojoj generaciji.
* Dramski je pisac i redovni profesor Akademije umetnosti, piše za pozorište, film i TV. Autor je mnogobrojnih pozorišnih drama, scenarija za filmove.
* Njegova TV drama "Novo je doba" uvrštena je u 10 najboljih, kao treća po redu, TV drama "Svečana obaveza" svrstana je u pet najboljih ikada snimljenih, a "Mala šala" je uvrštena u knjigu antologije savremene TV drame. Pobednik je Međunarodnog filmskog festivala Zlatni vitez u Moskvi 2007. godine. Smatra da je umetnost najbolji svedok jednog vremena.
* Oženjen je glumicom Ljiljanom Blagojević, sa kojom ima ćerku Kalinu Kovačević, takođe glumicu.