Tuzla je danas podsjećala na Bejrut. Odnosno, Tuzla je danas podsjećala na zadnju tiranijsku vukojebinu u kojoj gladne i iznemogle građane bije i maltretira režimska policija, koja oklopljena kao ninđa kornjače za platu od par stoja, čuva dupe polupismenih ministara na čelu sa premijerom koji

zavija kao sanitet. Valjda zbog toga što je do dolaska na vlast uglavnom općio sa divljim i domaćim životinjama.

Sramota je da radnici koji nisu dobili platu par godina i koji nemaju od čega da žive, dižu svoj glas i za sve to krive vlast. Velika je sramota da ti isti radnici izlaze na ulicu i traže svoja prava. Ko im je dozvojio?

Kako nije stid radnike bez plata i egzistenicije da dižu svoj glas protiv onoga koga su baš oni doveli na vlast? Ogično je razmišljanje Čauševića i njegove svite.

Ali, za razliku od mrtvaca, magarca i Čauševića, normalan čovjek i radnik može promjeniti mišljenje. I tako, shvati rob bosanski da je on taj koji je Čauševiću dao moć i da je on taj koji mu je može i oduzeti. Ali ne shvati taj isti rob da je i dalje rob, i da Čaušević ima silu. Silu u oklopima, sa pendrecima i bez karakreta koju predvodi ministrić Teofilović. Silu koja bez imalo grižnje savjesti može dići palicu na radnika, penzionera, učenika…

Tako je danas u mojoj Tuzli Čauševićeva i Teofilovićeva policija mlatila maloljetne učenike, radnike, penzionere, omladinu… Razlog: bune se jer su gladni! Razlog dovoljan za pokazivanje sile režima koja za cilj ima samo jedno – sačuvati režim i ugnjetavati narod. Jer, u glavama kmera nema dovoljno prostora za bilo kakvo zdravo razmišljanje.

Sutra je novi dan. Tuzlaci su najavili nastavak protesta u 12 sati. Sarajlije su najavile podršku protestima. Da li će ova tuzlanska revolucija biti prvi korak ka konačnom osvještavanju naroda i narodnosti i prva lopata za kopanje rake nakardnom režimu, ostaje da vidimo.

A narod k’o narod… Gladan a sit. I u govnima do guše, ali slamka uvijek dobro dođe.

Piše: Danijel Senkić/Foto: Edmond Ibrahimi