Piše: Suad SULEJMANAGIĆ
Kadri Osmani, koji se potpisuje i MANI, Albanac je sa Kosmeta, gdje su njegovi preci stigli sa albanskih gora posljednjig godina turske okupacijle. Njegovi rođaci i dan-danas žive u Albaniji, pa ih i on poznaje i sasvim dobro zna da su mu preci sišli

otuda na Kosmet. To mu ne smeta da pretendira da je “autohton” na Kosmetu i širom Balkana, jer je i u Srbiji i pod srpskom zastavom učio još od osnovne škole, ne samo od albanskih “učitelja”, već i od naših – srpskih, da je Balkan njihova prćija, koju su nasljedili od “njihovih pradjedova” Ilira i Pelazga.
Kako već rekoh, on se školovao pod srpskom zastavom, ali na svom, albanskom jeziku, u jedno vrijeme što naša, srpska djeca, u Albaniji nisu imala i nemaju ni bukvara na svom jeziku. Iako sin balista i fašista, dozvoljeno mu je da završi ne samo osnovno obrazovanje, već i srednje, pa i visoko, tu - u Prištini, sve na albanskom jeziku, dok njegovim rođacima u Albaniji Enver Hodža im nije dozvoljavao da prime ni osnovno, zakonom zagarantirano i obavezno obrazovanje. I dok su oni u Albaniji svakako persekutirani od Envera Hodže i samo za jedno pismo, koje su primili od njega, internirani i hapšeni, on je slobodno vihorio i albansku zastavu na sve strane Jugoslavije, posebno u Prištini i po Kosmetu, iako su tada Priština i sav Kosmet, službeno bili Srbija. Njegovim rođacima u Albaniji nije dozvoljeno da pođu ni u najbliži albanski grad da traže posao, pa ni da kupe parče hljeba, dok su njemu srpske vlasti dozvoljavalje da ide na sve strane Jugoslavije da traži posao i kupuje hleb, pa su mu davale pasoš da pođe i u inostranstvo, gdje mu želja i da radi što mu je želja, pa i da se vrati kad mu bude želja, što njegovi rođaci u Albaniji nisu ni sanjali. A ako je koji i sanjao to, odmah je uhapšen i osuđen na doživotan zatvor, ako nije i streljan.
Vihoreći albansku zastavu i učeći na albanskom jeziku, urlikao je onako kako su ga to navijali albanski učiteli, mještani i došli sa Universiteta Tirane službenim dogovorom Beograd-Tirana: “Dosta više sa srpskom okupacijom! Dole Jugoslavija! Dole Srbija! Živjela super Ve-e-elika Albanija!” Pa se organizovao i organizovao je druge za klandestino djelovanje protiv srpsko-jugoslovenskog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, pa je digao i oružje protiv jugoslovenskih naroda. Tada je naravno uhapšen, javno osuđen i kažnjen po zakonu nekoliko godina zatvora, gdje je živio bolje od njegovih rođaka tamo u Albaniji, na slobodi, kod svoje kuće. Bolje se i hranio. Da se koji pripadnik srpske nacionalne manjine u Albaniji prihvatio oružja i samo za bukvar na svom jeziku (Bože sačuvaj i da vrati Srbiji srednjevjekovnu prestolnicu Skadar!), i bez suda bi bio na licu mjesta raskomadan u param-parčad.
Pošto je izašao iz jugoslovenskog zatvora, na vrat na nos je pohrlio preko granice, u Albaniji, misljeći da će ga tamo za zločine, koje je učinio u Jugoslaviji, nagraditi, da će ga proglasiti za heroja, da će mu dati najmanje čin pukovnika, ako ne i generala.
Albanske vlasti su pobrale od njega sve potrebne podatke, za svaki sluča mu uzele i potpis, i ilegalno, kao što je i došao kod njih, vratile ga u Srbiju da nastavi sa njegovim zločinima protiv srpskog naroda, za super Ve-e-eliku Albaniju.
Svestan da ga na svaki korak prate nadležne vlasti Srbije i, ako bilo što protiv-zakonito učini, da će ga odmah uhapsiti, prebjegao je na Zapad, u Švajcarsku, gdje su mu odmah dali status političkog emigranta i dozvoli mu da rovari protiv zajednice jugoslovenskih naroda, da trafikuje drogu i tim parama kupuje oružje, koje je klandestinim putevima slao na Kosmet svojim kolegama, koje su tamo nastavile sa zločinima i terorom nad nevinim ljudima, i nad samim Albancima, koji se nisu ujedinili sa njima protiv srpskog naroda.
Kadri Osmani ne samo što je sam pisao i objavljivao svakakve dopise, kojima je potsticao albanski ekstremni nacionalizam, šovinizam i rasizam na Kosmetu, već je u Bernu objavljivao i nekakvu periodičnu ilustrovanu reviju na albanskom jeziku.
Kad je video da se u Albaniji sav narod diže protiv terora Envera Hodže, iako se do tada busao u prsa za marksizam-lenjinizam, prikloni se akademiku, prof. dr Kaplanu Buroviću, koji tek što bi oslobođen albanskog zatvora i stigao kao politički emigrant u Švajcarsku. I ne samo on. Misljeći da je Akademik Burović, koga su poznavali sa pseudonimom RESULI, Albanac i njihove gore list, šta više – misljeći da će se on vratiti u Albaniji kao Vaclav Havelj u Češkoj, ovi su mu Albanci ljubili i noge i ruke, pjevali mu ode, himne, slavospjeve. Proglasili su ga i za sveca, i za Isusa Hrista, pa i za Boga.
Naravno da je ovo uznemirilo Enverovce, još uvek na vlasti u Albaniji, pa počeše sataniziranje Akademika Burovića svakakvim lažima, klevetama i falsifikatima, usmeno i preko svih medija, na albanskom i na svim drugim jezicima.
Lično Kadri Osmani, ne samo da mu je pjevao slavospjeve, već – kad je video kako ga sataniziraju, objavio je čitavu knjigu u njegov prilog, u njegovu odbranu, a pod naslovom: SHQIPTARËT JANË ATJE (ALBANCI SU TAMO), Tirana 1999. Između ostalog, na str. 353, on piše:
Kush ka për qëllim të ju lëndoj Juve, z. Kapllan, i lëndofshin bebëzat e syve të vet!
Ko ima za cilj da vređa Vas, g. Kaplane, povredili zenice svojih očiju!

U ovakvim slučajevima, albanska mafija Enverovaca na vlast u Tirani, slala je odmah svoje ljude da ubjede ove obožavaoce Akademika Burovića da ovaj nije Albanac, naprotiv – da je i prezreni ŠKA – SERBIN, da je promjenio i “albansko” prezime Resuli u serbsko BUROVIĆ, da je otišao i u manastir Milješevo, gdje je promjenio i vjeru, prezreo je muslimansku vjeru i prevjerio se u pravoslavlje, da je i djeci svojoj promjenio albanska imena u srpska DUŠAN i DUŠANKA, da je agent UDB-e, da je i u Albaniji kažnjen kao agenti UDB-e na 20 godina zatvora, a ne kao disident, da on nastavlja svoj posao u službi UDB-e i tu, u Švajcarskoj, da mu knjige piše Srpska akademija nauka i umjetnosti, da mu ih slovenska mafija objavljuje i daje debele honorare. Iako mu je u međuvremenu Parlamenat Albanije službeno, posebnim ukazom priznao punu nevinost i proglasio da se u Albaniji on smatra nekažnjenim, sasvim nevinim, lično Ismail Kadare, jedan od stubova albanske mafije na vlasti, na albanskim i stranim jezicima piše i objavljuje da slučaj Akademika Burovića “još nije definitivo razjašnjen”, da se nastavlja njegovo isljeđenje pod optužbom da je bio agent UDB-e.
Poslali su svog čoveka i kod Kadrije za ovo, ali ga nisu mogli ubjediti, slomiti. On je nastavio sa svojim obožavanjem Akademika i sa svojom propagandom za njega. Uzimao je i njegove objavljene stvari, pa i čitave knjige, i preštampavao mu ih u njegovoj reviji.
Ne lažima i falsifikatima protiv Akademika, već svojim droga i prostituta dolarom, Albanska mafija je uspjela 2004.godine da ubjedi švajcarske vlasti da Akademiku Buroviću i novinaru Kadri Osmani skinu status političkog emigranta i da ih protjeraju iz Švajcarske, pod optužbom da su odlaskom u Albaniji, prvi, i na Kosovo, drugi, pregazili švajcarski zakon o političkoj emigraciji .
Akademik Burović se od optuženog obrnuo u tužioca, pa je švajcarske vlasti bacio i na sud za falsifikovanje njegove dokumentacije, ličnih dokumenata. Da bi zabašurili ovo, švajcarske mu vlasti dodjeljuju švajcarsko državljanstvo, dok rešenje za skidanje statusa političkog emigranta i za njegovo proterivanje iz Švajcarske…šta su to uradili sa tim oni znaju.
Kadri Osmani se povinuo naredbi švajcarskih vlasti i vratio se u Prištini, gdje Enverovci nastavljaju da na njega vrše pritisak, šantaž, pa i zalogajem svakodnevnog hljeba, da se odrekne Akademika Burovića i okrene protiv njega.
Nemajući kud, kao i mnogi drugi, i Kadri Osmani se slomi. Poče da tu i tamo objavljuje pokoji člančić protiv Akademika. Sa portala www.albemigrant.com saznajemo da se obratio i UNOSEK-u, pa i generalnom sekretaru OUN sa optužbama protiv Akademika Burovića, tobože da nije istina ono što kaže on da Albanci nisu ni Iliri, niti autohtoni. U tom pismu on ga naziva perversom, falsifikatorom, da su i njegova naučna zvanja profesor i doktor, pa i akademik, falsifikovana.
Poslije ovoga, u Prištini, on objavljuje čitavu knjigu pod naslovom ANTI-KAPLLAN RESULIT-BUROVIÇIT (ANTI KAPLANA RESULI-BUROVIČA), koja je preneta i preko mnogih albanski portala. Tu Kadrija ponavlja sve blasfemije albanske mafije protiv Akademika Burovića, pa koješta dodaje i od sebe. Naziva ga i četnikom, što više i da je učestvovao u “klanici četnika krvavih varvara srpskih”,
Iz njegove paskvile uzimam u diskusiju samo ovo:

1.- Prema gospodinu profesoru Resuli-Buroviču i njegovim istoričarima mi, Albanci, nemamo veze sa Pelazgima,- pretendira ovaj Pelazg XXI vijeka.
Da Albanci nemaju veze sa Pelazgima rekli su i dokazali od vremena svijetski naučnici, albanolozi, posebno austrijski akademik, prof. dr Gustav Majer, a prihvatili su to i albanski istoričani, pa su uneli i u njihovo službeno izdanje Instituta za istoriju HISTORIA E SHQIPËRISË, Tirana 1959. Akademik Burović je tome otresao prašinu, skinuo TABU i  iznio na svjetlost dana u njegovoj borbi protiv albanskih falsifikatora svoje nacionalne istorije, koji nastavljaju da udaraju u bubnjeve pelazgomanije.
2.- Prema “naučniku”, “istoričaru”, “akademiku”, prof. dr Kaplanu Resuli-Buroviču, nekakav dr Gustav Weigand na sasvim naučan način potvrđuje da Albanci nemaju ništa zajedničkog sa Ilirima,- nastavlja Kadri Osmani, kome su u Prištini, pošto je objavio ovu knjigu, dodelili titule “mr.” i “prof.”.
Austrijski akademik, prof. dr Gustav Weigand, poznat na sve strane svijeta kao najveći albanolog svog vremena, kako vidite, za ovog Kadri Osmani, koji još nije pročitao ni djelo HISTORIA E SHQIPËRISË, je “nekakav dr”. Presjednik Akademije nauka Albanije, prof. Šaban Demiraj, koji je analizirao 12 argumenata ovog “nekakvog dr”, kojima je ovaj dokazao da Albanci nemaju veze sa Ilirima, kaže: “Pošto je albanski jezik SATEM grupe, ako se dokaže da je ilirski KENTUM grupe, više se neće moći pretendirati za porijeklo Albanaca od Ilira”. Nauka je od vremena dokazala da je ilirski jezik bio KENTUM grupe i Akademik Demiraj se uzalud mučio da to obori.
3.- Prema “naučniku” i “istoričaru” Kaplanu Resuli-Buroviču,- nastavlja superklug Kadrija,- Albanci nemaju istoriskih korena, nemaju istorije. Mi smo za njega ljudi bez tabana i bez kuće, siročad, da ne kažemo kopilad na velikoj ulici.
Nigdje Akademik Burović to nije rekao. A što se to Albancima pričinjava čim čuju da neko kaže da oni nisu autohtoni, Pelazgi i Iliri, niko im nije kriv. Na kraju krajeva, to im je rekao i njihov najveći albanolog svih vremena, akademik, prof. dr Ećrem Čabej, dok je Akademik Burović rekao i za svoj srpski narod da na Balkanu nije autohton, da Srbi nisu ni Pelazgi i niti Iliri, pa ipak ovo ne znači da nemaju istoriskih korena, istorije, da su ljudi bez tabana i bez kuće, siročad i kopilad sa velike ulice.
4.- Kadri Osmani optužuje Kaplana Burovića da piše: “Treba znati da ne samo Ulcinj, već i Skadar, do dana njihove okupacije od Turaka, bili su teritorije države Crne Gore, a ne Albanije. Skadar, za 500 godina redom, bio je i glavni grad Crne Gore”. Ova vrsta istorije nije rečena i nije pisana od kojeg naučnika i istraživača, izuzev neprijatelja Albanije”.
Izvolite gospodine Osmani pročitajte bar pomenuto djelo vaših istoričara i istraživača HISTORIA E SHQIPËRISË, pa ćete vidjeti da su to (prije Akademika Burovića!) rekli i oni. Za Kadriju i njegove kolege, svi oni - koji kažu nešto što se njima ne sviđa – neprijatelji su Albanije i albanskog naroda. Da možda nisu taksi i autori te istorije, Kadrija ?!
5.- Naš prof. kaže za Ismaila Kadare da je socijal-fašista. Moguće je Kadare bio član Komunističke partije Albanije, ali nisam čuo da je bio i fašista, mada među njima nema razlike,-piše pokajani Kadrija, koji je iz Berna slao Akademiku materiale protiv Kadarea i tražio od njega da mu ih objavi. Sigurno da je u  Prištini promjenio stav prema njemu, što nam dokazuje i ko su oni što su ga ubjedili da se okrene protiv Akademika Burovića.
Koliko da znaš, o Kadrija, ipsissimus Enver Hodža, Kadarea i sve njegove “komuniste”, nazvao je “crna banda, kriminalna i omražena od čitavog naroda”. Ako nemaš vremena da pročitaš djela tvog Envera, a ti pročitaj bar njegovo djelo RAPORTE E FJALIME 1982-1983, Tirana, 1983, str. 388.
6.- “Doktor efendija Kaplan piše da 1956. godine, Srbi, Makedonci i Crnogorci, digli su se i protiv “svoje braće iste krvi” da brane zakonska prava albanske dijaspore u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Ovo se desilo samo u fantaziji doktora efendije”,- piše on.
Ne samo Srbi, Makedonci i Crnogorci, već i lično Akademik Burović, kao internacionalista, branio je sa samopožrtvovanjem legitimna prava albanske dijaspore u Jugoslaviji, pa je – između ostalog – i zato uhapšen i osuđen. Vidite dokumenta njegovog sudskog procesa u Tetovo. I branio ih je bolje i vatrenije od bilo kojeg Albanca, dok je Kadrijev “nacionalni heroj” Adem Demači izašao na sudskom procesu protiv Akademika Burovića kao svjedok Udbine optužnice. Sigurno da Akademik Burović nije ni prvi i niti poslednji od onih koji su branili legitimna prava albanske dijaspore u Jugoslaviji. Negiranje ove činjenice ne čudi nas ni najmanje, jer se od Albanaca, koji u Albaniji nisu branili ni pravo Srba da drže svoja nacionalna imena i prezimena, pa i da se nazovu Srbima, ne može ništa drugo očekivati.
7.- Panjkajući djelo Akademika Burovića FISHTA DHE TË TJERËT (FIŠTA I DRUGI),  Tirana, 2001, Kadrija piše: “U fusnoti br. 6 strane 77 kaže: “Njegoš je progovorio i na albanskom jeziku”, ali na strani 83 kaže: “Njegoš nije znao albanski”. Ne shvaćam ovaj posao, zato pitam profesora, što je istina? Ono što kažete na str. 77, ili na str. 83 ?”
Ono da je Njegoš progovorio i na albanskom jeziku, odnosi se na njegov GORSKI VIJENAC, koji je preveden od Zarije Brajovića na albanski jezik. Dok ono da Njegoš nije znao albanski, odnosi se na samog Njegoša. Ovo je jasno za svakoga, samo ne i za one, koji se prave kao da ne razumiju, da bi zabili dlaku i u jajetu.
Ovaj primjer je dovoljan da svako shvati s kim imamo posla u ličnosti Kadri Osmani-a.
8.- Za djelo Akademika Burovića ILIRI I ALBANCI, objavljeno 1994. na albanskom jeziku, kaže da je “crna knjiga, javnog antialbanskog bluvanja”. Ne navodeći ništa da bi to dokazao, on naziva i vređa Akademika pogrdnim rečima “torollak, qyq, renacak, sharlatan” i druga.
9.- Portal ORLOVI, dana 24.X.2006, oslanja se na studiju Akademika Burovića u vezi srpske etimologije apelativa SOKOL, koji je prešao i u albanski jezik. Ovo je uznemirilo Kadriju, pa u njegovim “etimološkim studijama”, intrigirajući protiv Akademika Burovića i njegovih etimologija (koje “obara” sve redom!), piše i ovo: “Akademik Resuli-Burovič pretendira da je i riječ  s o k o l  srpska. Nema čovjeka na svijetu koji ne zna da je ova riječ čisto albanska!”
Stvarno, nema čovjeka na svijetu koji ne zna da je to srpska riječ, koja je prešla i u albanski jezik, što je od vremena priznao i Akademik Čabej u njegovim etimološkim studijama, za koje Kadrija nema pojma.
10.- Da se ne odugovlačimo njegovim besmislicama, spominjemo i ovo: “Autor romana IZDAJA, Kaplan Resuli, promjenio je nacionalnost i vjeru…Pa, kad je umro, nije htio da mu opjeva talkin (opelo) ni hodža niti pop!!! Na kraju, da i dalje ne smrdi, poče da mu pjeva pop (sa imenom Kadri Osmani!- SS):
Ni naš ni vaš,
Nosi ga đavole kuda znaš! »
Verujemo da, do sada, ovo je jedini slučaj da se nekome još za života pjeva opelo, i to – preko interneta.
Mora da je Akademik Burović preveliki grešnik, naročito prema Kadri Osmanu i njegovim istomišljenicima, posebno prema Enverovcima, koji su i preko medija pisali da je najveća greška Envera Hodže što nije ubio Kaplana Burovića.
Albanac Džemal Ahmeti pisao je za akademika, prof. dr Kaplana Burovića: “Živimo sa jednom porobljenom dušom od mržnje, koja nas razoružava od svake ljudske dobrote…Vi (obraća se direktno Akademiku,- SS) za albansku svijest ostaćete nezaboravan za riječ i doprinos koji ste dali za njegovu kulturu…Niko me nikako ne ubjeđuje da vi niste Albanac, u najmanju ruku da niste dali albanskom jeziku tako mnogo, da ste upropastili sebe. De napišite, o Kaplane Resuli, još jedan veliki roman kao IZDAJA i još jednu ljijepu poemu kao BOJANA…”
Bio je Heroj, bio i Čovjek,
Nijedan drugi ne bješe takav,- pjevala mu je i dobro poznata albanska pjesnikinja Žuljijana Jorgandži, jer nisu svi Albanci kao Kadri Osmani.