Burek je sastavni dio gastronomske kulture Balkana i naše zemlje. Iako se tradicionalno jede kao užina, uz obavezni jogurt, mlađa populacija nerijetko ga konzumira kao dobrodošlo sredstvo za utoljavanje gladi pri povratku sa izlaska.

Tada se obično nađe neko ko ima potrebu da obavijesti druge da burek može biti samo od mesa, a da su sve ostalo pite. Jednim dijelom, zagovornici takve teze su upravu. Naime, u Bosni i Hercegovini burek je zaista naziv za jelo od vučenog tijesta punjenog mesom – mljevenim ili sjeckanim, najčešće spiralnog oblika.

Ostala jela, koja se prave na isti princip, a imaju različite nadjeve, nazivaju se pitama, koje obično uz sebe imaju apoziciju u zavisnosti od vrste nadjeva: sirnica, zeljanica, tikvenica, krompiruša… Problem je, međutim, što takva podjela važi samo u našoj zemlji, prema pisanju susjednih medija.

Burek potiče iz Turske, štaviše, stariji je od Turske i vjeruje se da su to jelo pravili još Turci u svojoj pradomovini u Srednjoj Aziji. Etimološki, povezan je s turskim korijenom "bur", koji znači “savijati”. Upravo zato, u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih "sigara böreği" (cigara - burek), polumjesečastog "çiğ börek" (sirovi burek) prženog u ulju pa sve do uobičajenog "su böreği" (vodeni burek), koji je najsličniji onom koji se pravi na Balkanu.

Turci su svojim osvajanjima proširili burek širom Bliskog Istoka i Balkana pa su burek tako počeli da prave i arapski beduini, a preuzeli su ga i Jevreji Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Osmanskom Carstvu.

Na Zapad, burek je dospio do zemalja Magreba (gdje je poznat kao brik), a i do sjeverne Italije, gdje su ga i opet prenijeli Sefardi (tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina). Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio veliki dio bivšeg SSSR-a, dospjevši tako posredno i u neke sjevernoevropske kuhinje (litvansku, poljsku). Na tom ogromnom području, burek se puni najrazličitijim nadjevima – od uobičajenog mesa, sira, spanaća, sve do neobičnijih, poput kiselog kupusa, leblebije, tunjevine – a postoji i prazni burek.