Već mjesecima se u BiH stvara masovna histerija kada su pitanju napuštene životinje, a naročito napušteni psi. Uzrok te masovne histerije je kontinuirana politička i medijska propaganda koja ima za cilj da se pažnja javnosti i građana usmjeri sa gorućih problema, kao što su nezaposlenost, očajno stanje ekonomije BiH, organizovani kriminal, korupcija, nerad institucija,
stopa kriminaliteta koja je u kontinuiranom porastu, na one koji se ne mogu braniti, koji nisu krivi što su napušteni i koji su i sami žrtve nefunkcionalnog i podmićenog sistema u BiH. Problem koji su prouzrokovali ljudi pokušava se raznim manipulacijama prikazati kao „životinjski problem“.
Evidentno je da se vrši politička i medijska hajka na napuštene životinje. Uzroci velikog broja napuštenih životinja na ulicama BiH leže upravo u neprevođenju odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Ako konkretno govorimo o povećanom broju napuštenih pasa radi se o tome da povećan broj napuštenih pasa na ulicama je uvijek direktna posljedica neprovođenja preventivnih i represivnih, zakonom predviđenih mjera.
Prijedlog Nermine Zaimović – Uzunović, poslanice SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, za izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sadrži i sramotnu, primitivnu i nehumanu odredbu o eutanaziji zdravih napuštenih životinja koje se nalaze u prihvatilištima za napuštene životinje, ukoliko ne budu udomljene u roku od 14 dana.
Šta bi u praksi znaćilo provođenje ove odredbe?
Prema tom prijedlogu gradila bi se prihvatilišta za napuštene životinje koja se sukladno odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH trebala biti izgrađena do maja 2010. godine. U prihvatilišta bi se smještale napuštene životinje, kastrirale/sterilizovale, a zatim bi se nakon 14 dana eutanazirale. Ovakva odredba NIJE PROVODIVA U PRAKSI iz slijedećih razloga:
- Eutanazija se jedino bavi posljedicom, a ne uzrocima problema tj. ne uklanja uzroke koji su doveli do velike populacije napuštenih pasa. Eutanazija ne vodi ka uspješnom smanjenju populacije i ne smije se koristiti kao sredstvo za rješavanje problema. Fokus je konstantno na posljedici. Ukoliko se uzroci koji dovode do napuštanja životinja ne riješe, ukoliko se konstatno odgovorni za implementaciju Zakona o zaštiti životinja BiH, mediji i politčke stranke budu fokusirali na posljedicu, u BiH se neće riješiti problem napuštenih životinja bilo kojom metodom.
- Eutanazija kao način upravljanja populacijom napuštenih životinja je 5 puta skuplja od od provođenja TNR/CNR metode – uhvati – kastriraj/steriliši – pusti, kao i od izgradnje prihvatilišta za napuštene životinje koji bi imali funkciju centra za udomljavanje napuštenih životinja. Da li to onda znači da novca ima za ubijanje, ali ga nema za provođenje postojećeg Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH?
- Eutanazije nigdje u svijetu nije ni kratkoroćno, a pogotovo ne dugoroćno „riješila problem napuštenih pasa“.
- U BiH, kao ni bilo gdje u svijetu ne postoji sistem koji bi omogućio da se efikasno i bez posljedica za okolinu riješi problem ogromne količine biološkog otpada – odnosno ne postoji mehanizam koji bi omogućavao da se uklanjaju leševi mrtvih životinja u velikom broju.
Koja je pozadina prijedloga da se eutanaziraju napuštene životinje?
Pranje novca!
Ovaj prijedlog ima za cilj osigurati carte blanche za ponovno masovno ubijanje napuštenih životinja, a iz razloga podilaženja određenim lobijima i pokušaja da se niži nivoi vlasti, veterinarska struka, inspekcijski i policijski organi aboliraju od odgovornosti i nagrade za četvorogodišnji nerad u neprovođenju postojećeg Zakona o zaštiti o dobrobiti životinja BiH kojim je jasno i precizno propisana odgovornost svih pojedninačno u njegovoj sprovedbi. Svima je jasno pa ćak i osobi koja je predložila spornu odredbu i njenoj političkoj opciji da je provođenje odredbe o eutanaziji zdravih napuštenih životinja nemoguće tehnički i finansijski realizovati. Ta odredba ima za cilj da maskira masakre koje bi se trebali desiti nad napuštenim životinjama. Politički podobne osobe bi gradile tzv. prihvatilišta/skloništa za napuštene životinje koja imaju funkciju koncentracionih logora, a zatim bi se fakturisale lažne kastracije/sterilizacije, hrana koja do životinja nikada ne dođe, veterinarski pregledi i obrade, na kraju sredstva za eutanaziju. U stvarnosti bi napuštene životinje bile mučene, ubijanje na najgore moguće načine, metodama na kojima bi i srednjovjekovna inkvizicija pozavidjela. Građani, sve ovo prethodno navedeno se i dešava, ali je ilegalno predstavlja niz kršenja krivičnog zakona, niz kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, to je ono protiv čega se svi mi aktivisti, zaštitari i udruženja za zaštitu životinja borimo, zbog toga što dokumentujemo i prijavljujemo koncentracione logore za napuštene životinje, zbog toga što tražimo kažnjavanje krivaca za organizovani kriminal koji se odvija pod maskom provođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, mi ne valjamo, a valjaju oni koji su zakonom obavezani da ga primjenjuju, a to ne rade, valjaju oni koji pljačkaju ovu državu. Svrha uvođenja eutanazije je da se sakriju svi oni koji su u sprezi sa lokalnim vlastima i koji peru novac preko prihvatilišta za životinje u kojima napuštene životinje umiru u mukama od gladi, žeđi, bolesti, izloženosti ekstremno visokim ili niskim temparaturama, torture koju prolaze. Poenta je da se praksa mrcvarenja, mučenja i okrutnog ubijanja želi legalizovati.
Niko od političara u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti nije „pogledao građane u oči i rekao da su oni koji su bili zaduženi za provedbu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH KRIVI za broj napuštenih pasa na ulicama u BiH, niko nije rekao da imamo apsolutno provodiv i funkcionalan zakon koji se ne provodi zbog političkih interesa, da se četiri godine od donošenja i stupanja na snagu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja svakodnevno opstruira njegova implementacija, da su se ogromna finansijska sredstva oprala preko tzv. skloništa za životinje, čiji su vlasnici, direktori, upravnici, koje li slučajnosti ljudi bliski lokalnim vlastima u opštinama i gradovima u kojima postoje.
Utočišta za napuštene životinje su dio rješenja ako se vode na dobar način. Ukoliko se u fazi izgradnje pristupi izradi projekta koji je u skladu Evropskim standardima za izgradnju i vođenje skloništa za životinje, kao i Pravilnikom o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene životinje BiH, doći će do maksimalne uštede finansijskih sredstava. Također, ukoliko postoji adekvatna „politika vođenja skloništa za životinje i organizacije rada, kao i nabavljanja hrane i higijenskih sredstava“ troškovi će biti sasvim normalni tj. neće biti enormno veliki kako se pokušava prikazati u medijima, a što je direktno podmetanje od strane određenih političkih stranaka/partija. Za uspješno vođenje skloništa za životinje je potrebno da njime upravljaju i u njemu rade stručne i osposobljene osobe koje će imati kvalitetan nadzor kako od državnih institucija, tako i od nevladinog sektora. Vrlo bitno je napomenuti da skloništa za napuštene životinje trebaju da budu „centri za udomljavanje i liječenje napuštenih životinja“. Kvalitetnom edukacijom i podizanjem svijesti građana doći do povečanja procenta udomljavanja napuštenih životinja.
Užasna, nemoralna i nezakonita propaganda protiv napuštenih pasa se uglavnom poziva na „ugroženost građana“. Niko nije našao za shodno da priča o masovnom lažiranju ujeda pasa, a u cilju naplate odštetnog zahtjeva od jedinica lokalne samouprave – opština i gradova. Ovim putem pitam pravosudne institucije: Za koliko je ZAISTA povreda dokazano da su nastale, kao posljedica ujeda psa i to adekvatnim vještačenjem i nalazom vještaka medicinske struke?! Svi odbijaju da pričaju o mučenjima i užasnom životu koji napuštene životinje imaju na ulicama, a koje rezultiraju traumama kod životinja.
Građane niko nije uputio ni u to da provođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH vodi ka otvaranju novih radnih mjesta, od maksimalnog angažovanja kapaciteta u veterini, do radnih mjesta u prihvatilištima (pravim i uslovnim), do potrebe za stručnjacima za bihevioralnu procjenu životinja, administrativnih radnika, šetaća životinja, itd. Mnogobrojne prilike se ukazuju ne samo napuštenim životinjama, nego i ljudima.
Odgovorni za provedbu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja su lokalne vlasti, veterinarska zajednica, veterinarske inspekcije koji nikada nisu željeli da izvršavaju zakonom propisane obaveze, ali zato nemaju problem sa time da svaki mjesec inkasiraju novac od države čije zakone ne provode.
Floskulom „važniji je život jednog djeteta, od svih pasa lutalica“, došlo je do potupne zamjene teza. Djeca se zloupotrebljavaju u svrhu javnog linča na napuštene životinje koji se ne mogu braniti, a ta ista djeca daju sve od sebe da se psi nahrane i zbrinu. Također, niko ne postavlja pitanje o tome koliko su djeca svakodnevno izložena opasnosti od pedofila, narkomana, alkoholičara, vozača koji ne poštuju propise, višestrukim povratnicima u izvršenje krivičnih djela koji se slobodno šeću gradovima BiH, ali se priča o tome kako su u opasnosti od pasa koji se ne mogu braniti od zla koje im ljudi nanose. Ako se u ovoj državi mlade generacije uče da se problem rješava na način da se ubije, dolazimo do logičnog pitanja: KAKVU MI TO GENERACIJU PRAVIMO?! Pa i ne čudi što je maloljetnička delinkvencija jedan od goručih i najopasnijih problema za društvo u BiH.
Odvođenje pasa na eutanaziju ostavlja strašne psihičke posljedice na djecu. Velika je razlika između toga kada djeca znaju da psi idu u sklonište za napuštene životinje, gdje će biti zbrinuti i preko kojeg će mu se tražiti dom, a možda će i mnoge porodice koje su hranile pse oko svojih zgrada i kuća čitav niz godina odlučiti da udome neke od tih pasa, a djeca i odrasli mogu otići u prihvatilišta za napuštene životinje da posjete svoje „ljubimce“ koje su hranili, volonterski se brinuti o njima, ali moguće je i da će sponzorirati te pse do njihovog trajnog udomljavanja. Međutim, kada djeca znaju da se psi odvode na eutanaziju ili na mjesta gdje će sasvim sigurno biti eutanazirani, to na njih ostavlja strašne psihičke posljedice. Primjer za to je slučaj iz Ključa gdje su odvedeni psi na eutanaziju bez bilo kakvog zakonskog i ljudskog osnova. Eutanazirane pse su hranila mnoga djeca koja su doživljela šok po saznanju da se im „ljubimci“ ubijeni. Također, mnoga djeca iz Ključa su se organizovala da sakriju pse kada su saznali da radnici JKP „Rad“ Ključ vrše hvatanje pasa i njihovo odvođenje na eutanaziju ili ih odvode u okolne šume. Jedan od pasa koji su bili u grupi koja je odvedena na deponiju kod Ključa se vratio nakon par dana i djeca su prikupila novac za njegovo vakcinisanje
Također šuti se o zlostavljačima životinja, koji predstavljaju jednu od najopasnijih skupina u društvu.
Okrutnost prema životinjama je jedan od najvažnijih pokazatelja da osoba ima potrebu za neprirodnom i prekomjerenom moći i kontrolom. Okrutnost prema životinjama je također jedan od glavnih simptoma poremećaja ličnosti (ne psihičke bolesti), kao što je psihopatija – sociopatija.
Zlostavljači životinja se naizgled čine kao bezopasni ljudi. Često žive normalnim i uobičajnim životom.
Zlostavljači životinja su 5 puta više skloni da izvrše nasilje nad ljudima, nego druge osobe. Često isprobavanje sadističkih metoda dovodi do toga da počnu zlostavljati ljude. Također, mnoge ubice životinja koriste životinje da na njima se vježbaju, da bi efikasnije zlostavljali i ubijali ljude. Većina serijskih životinja je svoj kriminalni put zapoćela sa zlostavljanjem životinja.
Djeca zlostavljači životinja su potencijalno jako opasne osobe i najčešće sa zlostavljanja životinja prelaze na vršenje teških krivičnih djela.
‘Ubojice vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca’, kaže Robert K. Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI.
Također istraživanja FBI, ali drugih svjetskih policijskih i sigurnosnih agencija su pokazala da je okrutnost prema životinjama jedan od zajedničkih faktora koji se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama
Stručna literatura za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ima samo jednu funkciju, a to je da štiti životinje i njihovu dobrobit. Postojeći Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je upotpunosti provodiv i funkcionalan, ali je postao predmet zloupotreba što je dovelo do današnjeg stanja u oblasti zaštiti životinja. Krivci za njegovu zloupotrebu i neprovođenje moraju biti kažnjeni, a njegovoj implementaciji se mora krajnje ozbiljno pristupiti.
Dalida Kozlić dipl. iur.
