Rečenica iz naslova nema na žalost nikakve veze sa istoimenom serijom Radoša Bajića. Priznajem, bio bi srećniji da pišem o tv-seriji bilo kojoj, premda ih ne gledam, nego o seriji zločina koji se vrše nad čovječanstvom.
Na zadnjem zasjedanju Ujedinjenih nacija, na kojem je bio prisutan nekadašnji libijski predsjednik Gadafi, prozvao je gospodare svijeta pitanjem šta je na redu posle ptičijeg i svinjskog gripa, možda riblji grip. Da je živ vjerovatno bi Zika virus vidio kao nastavak paklenog eksperimenta koji ima za cilj uništavanje većeg djela ljudske populacije. Zvaničnici Ujedinjenih nacija kao i mnogobrojni novinari podsmjenuli su se Gadafiju, a babe koje se češljaju dok selo gori nisu ni čule šta je Gadafi rekao, a sve i da su čule nastavile bi da se češljaju.
Ko su babe iz mog naslova?
Svi oni ljudi koji ne žele da se probude iz masovne hipnoze u kojoj nas pomoću medija drže već decenijama.
Već godinama, kroz moja književna djela, upozoravam, istina oprezno i na kašičicu, da dolazi vrijeme potpunog porobljavanja svijeta i uništavanja većeg dijela čovječanstva, a imam utisak da se babe i dalje češljaju, iako svijet, gopodari ga nazivaju globalnim selom, gori u požaru koji se ne može zaustaviti.
Sjetim se povremeno jednog eksperimenta američkih psihologa koji može najbolje da nam pokaže zašto se babe češljaju iako selo gori. U jedan dječiji vrtić u kome se nalaze petogodišnjaci uđu ljudi u crnom izvedu vaspitačice i zapale zgradu. Dječica dohvate svako svoju igračku i pobjegnu napolje i sa sigurne udaljenosti gledaju požar, stiskajući čvrsto svoje igračke u rukama. Niko od njih ne zove vatrogasce niti pokušava da ugasi vatru, petogodišnjaci to ne mogu da urade, jedino što mogu je da gledaju, plaču i čuvaju svoje igračke.
Babe, to jest većina stanovnika drage nam planete zemlje su svedeni na nivo zrelosti petogodišnjaka koji ne mogu, sve kad bi htjeli da uoče opasnosti i odupru se istim. Mediji koji nam odavno određuju šta je dobro, a šta je loše, a dobro je ono što donosi korist, ispiraju nam mozak tako da odavno bez pomoći istih ne možemo da se snađemo u svijetu u kome živimo.
Ratovi, bolesti, krize u svijetu i vijesti o tome, sve nam se servira na tanjiru koji treba i mora da konzumiramo onako kako to gospodari žele. Povremeno nas zbunjuju različitim izvještavanjima takozvanih nezavisnih medija, pa naivni povjeruju da postoji druga strana, dobra za razliku one loše.
Gospodari su uspjeli u namjeri da nas ubjede da je svijet crno-bijeli i da beskonačno traje rat između dobrih i loših momaka, a dobri su oni koje oni kao dobre odrede. Osama bin Laden je nekada bio dobar momak, npr., kad se borio protiv Sovjeta u Afganistanu ili kada je devedesetih naoružavao bosanske muslimane pod budnim okom američkih i evropskih tajnih službi.
Babe pripremljene da se češljaju dok selo gori ni danas ne mogu da primjete da se porobljavanje svijeta dovršava i da će nam budućnost izgledati gore od najcrnjih antiutopija opisanih u romanim Vrli novi svijet i 1984.
Prvi čovek sa mikročipom u ruci prošao carinu!
Da vas podsjetim, u utorak 19. januara prvi čovjek na planeti Andreas Sjostrom prešao je carinu na aerodromu sa usađenim mikročipom u ruci. Pomoću njega prošao je carinu i ukrcao se u Stokholmu na avion do Pariza bez sigurnosne provjere i bez ijedne riječi. Njegov čip učinio je sve za njega, on nije morao ništa!
“Najveće iznenađenje za mene je osjećaj da sam u mogućnosti lično se identifikovati uz pomoć svog tijela. Pretpostavljam da će tako biti u bliskoj budućnosti, kada nam fizički objekti neće biti potrebni da bismo ostvarili mnogo toga.” rekao je Sjostrom javnosti nakon prelaska carine ne shvaćajući da se nije identifikovao pomoću svoga tijela već pomoću stranog tijela kojeg je nasilno ugradio u svoje tijelo.
Čipovi koji Sjostrom promoviše mogu se kupiti za stotinjak evra, a pod kožu se ugrađuje uz pomoć injekcije s obzirom na to da su veličine zrna pirinča. Prelazak ovog čovjeka preko granice propagandni je postupak koji označava i službeni početak novog doba kao i ispunjenje biblijskog proročanstva iz knjige Otkrovenja – Žiga zvijeri!
Andreas Sjostrom nije baba koja se češlja dok selo gori nego jedan od piromana koji uživaju u požaru u kome treba da nestanu bezkorisne izjelice hrane kako ih ponekad naziva jedan od najbogatijih ljudi svijeta, Bil Gejts. Isti Bil Gejts koji voli da ga nazivaju filantropom je napravio bazu u jednom norveškom frojdu u kome su zamrznuta sva prirodna sjemena. Po njegovoj izjavi sjemena treba da budu sačuvana za daleku budućnost, rok trajanja hiljadu godina, a ja smatram da on očekuju upotrebu istih još za njegovog života jer brzina kojom nas on i njemu slični guraju prema ambisu, ostavlja nam svega još nekoliko godina.
Vijest da je Andreas Sjostrom prešao granicu sa čipom u ruci umjesto dokumenata nije doprla do baba. Babe ili djeca iz vrtića čvrto stišću češljeve odnosno igračke i nijemo gledaju požar koji odnosi njihov vrtić, njihovo selo, odnosno svijet u kome živimo.
Širi se carstvo djeteta govorio je Elister Krouli osnivač savremenog satanizma, a njegovi sledbenici su se potrudili da nas putem medija zaustave u sazrijevanju stalno atakujući na naše najniže porive pretvarajući nas tako u djecu kojima su od svijeta u kome žive važnije njihove igračke, odnosno babe kojima je češljanje važnije od sela koje gori.
Istovremeno sa nezapaženom viješću o Andreasu Sjostromu pojavljuju se zapažene vijesti o virusu Zika. Kremlj je optužio Bila Gejtsa da stoji iza širenja virusa u Južnoj Americi, a ja se ponovo sjetih Gadafija koji je naslutio da će eksperiment biti nastavljan pa pitao da li je sledeće što nas čeka, riblji grip. Iako se javnost smijala Gadafiju, gospodari svijeta su ga uzeli sasvim ozbiljno i zato je morao da umre, a ono što je stvarao decenijama je nestalo u požaru rata, dok je danas rasadnik terorizma.
Naravno Zika virus je nastavak paklenog ekspermienta koji je počeo davno, a nastavio se HIV virusom koji nije donio željene rezultate. Mnoštvo super bogatih ljudi, kao vrlo značajan broj naučnika radi na tome da se zaustavi povećavanje broja stanovnika na zemlji, odnosno da se broj stanovnika svede na maksimalno jednu milijardu.
Postoji u našem narodu izreka koja se odnosi na ljude bez skrupla i glasi: “Boga se ne boje, ljudi se ne stide”. Oni javno govore o svojoj namjeri da unište veći dio ljudske populacije u čemu prednjači nepopulistički naučnik Erik Pianka koji je smatrao da se čovječanstvo trebalo uništiti još virusom ebole i o tome je javno progovorio na 109. sastanku Teksaške naučne akademije gdje je rekao da treba da nestane nevjerovatnih 90 posto populacije jer ljudi su za njega paraziti (njegov finansijer Bil Gejts kaže da su bezkorisne izjelice hrane. A zanimljivo je i to da je ovaj naučnik za ovu ideju dobio aplauz i ovacije okupljene naučne zajednice.
Kao što je izvijestio australijski novinar Džon Balantajn, Pianka je otvorio sastanak sa nizom vrlo uznemirujućih izjava o kontroli stanovništva, koji su bile toliko sporne da su cenzurirane iz video snimka snimljenog događaja, piše NaturalNews.
Pianka je u osnovi usporedio ljude sa bakterijama tokom svog opširnog govora, tvrdeći da ljudi uništavaju planetu i da ih treba uništiti u masovnom broju, a vrla naučna zajednica na to mu je skandirala. To nam samo daje uvid u zastrašujuće stanje ispranih mozgova na globalnoj naučnoj sceni koji su i postavljeni kao ‘vladari’ samo zato što ne vide dalje od smrti, a kao takvi kontrolišu nauku cijelog svijeta.
Treba obavezno pogledati film Aleksa Džonsa: Završna Igra – Planovi za globalno porobljavanje
Šta je to što se spominje u filmu Aleksa Džonsa „Završna Igra – Planovi za globalno porobljavanje“, a vezano je za Pianku? [ENDGAME – Blueprints for global enslavement]
„Bil i Melinda Gejts skinuti su sa trona najdarežljivijih, kada je njihov prijatelj, pristalica smanjenja populacije, entuzijast Voren Bufet, dao 37 milijardi za finansiranje ogromnog broja grupa za kontrolu populacije.
"I mislim da će svijet biti mnogo bolji kada ostane samo 10 do 20% od nas na njemu."
~
Dr. Erik Pianka ugledni biolog sa Teksaškog Univerziteta, kada je primao nagradu na Teksaškoj naučnoj akademiji, rekao je da je svjetska pandemija AIDS-a prespora i pohvalio virus Ebole jer će on pobiti 90% svjetske populacije nabrzaka.
Kada su njegove izjave prerasle u nacionalnu kontroverzu, njegovi su ga diplomirani studenti branili izjavom da je Pianka zapravo previše konzervativan, i da zapravo treba pobiti sve ljude.
Ali najstrašnija bila je činjenica da je masa od preko 1000 uglednih naučnika (objavljeno u novinama) - njih 95% davalo je Pianki dugotrajne ovacije svaki put kada je hvalio viruse i mikrobe masovnog uništenja.
Babe nastavljaju da se češljaju, djeca da se igraju jer od svijeta koji se urušava važnija je industrija zabave koja nam ne dozvoljava da se mrdnemo od televizijskih ekrana. Kad ponestane muzike, tolk i realnih zabava, holivudskih filmova, tu je fudbal, hokej, tenis i ini sportovi koji popunjavaju vrijeme u kome bi nesrećne babe, odnosno djeca, mogli da počnu da razmišljaju, naravno ako bi na duže nestalo struje. Kad se babe ili djeca zamore od industrije zabave odu, ako mogu, dva puta godišnje na odmor obično u države i regione koji su u cijelosti pretvoreni u ogromne javne kuće.
Svemogući mediji su ih pripremili na to, opravdali njihove primitivne nagone, odobrili im da je nedostatak savjesti vrlina, a savjesnost bolest, pa babe i djeca dohvataju novu igračku koja iako skupa i kratko traje, stvara kod njih privid da su dio velikog svijeta i da uživaju u životu.
Sve što je trebalo da bude učinjeno da djeca ostanu djeca, a oni koji pokušaju da porastu odmah postanu babe koje se češljaju dok selo gori, učinjeno je na najsavršeniji način, tako da gospodari ne moraju da strahuju da bi neko njihove namjere za porobljavanje svijeta u i uništavanje “beskorisnih izjelica hrane” mogao da osujeti.
Govori se ovih dana o ukidanju novca. Babe i djeca ne vide u tome ništa loše kao ni u čipovanju djece koja bi po planu gospodara trebalo da bude sprovedeno do 2020 godine. To što ćemo uskoro živjeti u svijetu u kome će svaki naš pokret biti kontrolisan nikog ne zanima, pa čak nikog ne zanima ni to što on možda neće biti u onoj milijardi koja će ostati u životu, važno je da nam gospodari serviraju dovoljno “hljeba i igara”.
Miodrag Lukić