Iz sasvim pouzdanih izvora saznajemo da je 07. februara 2016. godine, u Sabornoj crkvi Sv. Nikole u Ulcinju, Božjom milošću Pravoslavni Arhiepiskop, cetinjski Mitropolit cnogorsko-primorski dr Amfilohije Radović odlikovao albanologa i balkanologa svijetskog renomena, akademika, prof. dr Kaplana Burovića zlatnim likom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. Motiv ovog izvanrednog i jako visokog odlikovanja je : « Za samožrtvenu vjernost istini i pravdi Božjoj i

ljudskoj, potvrđenu tamnicom i životnim književnim djelom ».
Za ovo odlikovanje gospodin Mitropolit je otišao u Ženevi, gdje živi Akademik Burović, da ga lično i oralno pozove za svečano odlikovanje u Ulcinju. Iako u 82-goj godini života i slomljenog zdravlja, zbog čega nije mogao prisustvovati ni promociji njegovog kapitalnog djela SKADAR, koje je prije koji mjesec organizovano u Skadru, Akademik se drage volje odazvao pozivu Mitropolita.
Dana 07. februara, u Sabornoj crkvi Sv. Nikole u Ulcinju, okupljenom narodu lično Mitropolit je odslužio svetu ahijerejsku liturgiju, kojoj je prisustvovao i Akademik. Poslije liturgije, Mitropolit je održao narodu riječ o životu i stvaranju Akademika Burovića. Ističući posebno njegova decenijska nadljudska, lična i porodična stradanja po zatvorima Jugoslavije i Albanije, kao i njegovo izuzetno značajno publicističko, književno i naučno stvaranje, izrazio je svoju duboku zahvalnost Akademiku na žrtvi i blagodarnosti Bogu, pravdi, vjeri i istini božijoj.

-Čitav život ste se  žrtvovali i potrudili se prema moćima, koje vam je Gospod podario, da budete živi svjedok. Poslednja knjiga, dao Bog neće biti poslednja, jer će ih biti još, knjiga o SKADRU, veoma je dragocjena monografija, pa onda i njegove marginalije, kako ih on naziva, zapisi nastali u zatvoru Albanije. Ovo odlikovanje, koje vam danas milošću Božjom dodijeljujemo, mali je znak i potsticaj da i ostatak vašega života provedete u vjernosti, pavdi božijoj i ljudskoj. Da vas Gospod blagoslovi mnogaja ljeta,– rekao je Mitropolit Amfilohije.
Primajući gramatu i odlikovanje, a zahvaljujući se na ukazanoj časti, Akademik je citirao Njegoša, s kojim su njegovi preci u pobratimstvu:
-“Pokoljenja djela sude, što je čije daju sv’jema !” Evo i meni dadoše ono što sam zaslužio. Ali ja nisam imao potrebu da čekam pokoljenja, nego mi evo moji savremenici i suborci za slobodu i demokratiju, za naučnu istinu, dadoše odlikovanje, realizirajući postulat Velikog Njegoša da se ne pita ko se kako krsti, već čija mu krvca grije prsi. Za ovo, prije svega zahvalan sam srpskom narodu, koji me odlikovao Zlatnom medaljom, koji me proglasio za Srpskog viteza i Svetog ratnika. Zahvaljujem i ruskom narodu, koji mi je preko svog izaslanika, kozačkog atamana, pukovnika Vojislava Vidakovića, dodijelio odlikovanja: Sveslovenska nit i Aleksandar Nevski. Ovo za mene ima poseban značaj. Možda znate da rimski papa nije proglasio za svetog Ðurđa Kastriotu – Skenderbega samo zato što nije bio katolik. Pravoslavna crkva, ne praveći nikakvu razliku, odlikuje Kaplana Burovića. Ovo je izuzetan primjer u svijetu. Ne znam da je ijedna vjera učinila ovo što je učinila pravoslavna, ali znam da je pravoslavlje vijekovima bilo demokratskije prema svima od bilo koje druge vjere. Daj Bože da i druge vjere slijede ovaj primjer! Hvala gospodinu Mitropolitu Amfilohiju i gospodinu stavroforu Radoici Božoviću koji su učinili da me moj narod upozna i poštuje,- rekao je Akademik Burović.
Saborna crkva Sv. Nikola u Ulcinju nije prvi put što ukazuje posebno poštovanje onima koji su jedne druge vjere. I posebno jednom pripadniku veleslavne porodice Resulbegović-Burović, poznata i u istoriji Crne Gore. Godine 1688-1692., grof Ivan Burović branio je Cetinje i Crnu Goru od turskih napada na čelo oko 1.000 svojih regularnih trupa, među kojima je bio i Bajo Pivljanin, koji će poginuti na Vrtijelci i osveti će ga upravo ovaj Burović. A godine 1974., prilikom prolaza pored ove crkve posmrtne povorke, koja je pratila kovčeg gradonačelnika Ulcinja Ali-bega Resulbegovića, odjednom, neočekivano od nikoga, zvona su ove crkve počela da zvone u njegovu počast, što do tada nije učinjeno ni za kojed drugog inoverca.
Treba znati i ovo: Godine 1869., pod turskom vlašću, kajmekam-gradonačelnik Ulcinja Hasan-paša Resulbegović dao je dozvolu da se izgradi pavoslavna crkva Sv. Nikola u kvart Meraja Ulcinja, pod Bijelom Gorom, a zatim i katolička crkva Sv. Josipa. Ove dvije crkve su  prvi i poslednji sakralni objekti izgrađeni za vrijeme otomanske vladavine na ovom prostoru.
Poslije liturgije i svečanog odlikovanja Akademika Burovića, organizovan je koktej u kući Stavrofora Božovića, gdje je odmah uz Mitropolita Amfilohija, desno od njega, učinjeno mjesto Akademiku Buroviću, a do ovoga i njegovom sinu, studentu universiteta u Ženevi, Antonu.
Svečanost se nastavila na obali rijeke Bojane, gdje je u jednom restoranu poslužen ručak za posebne zvanice, oko 100 njih, gdje se opet Akademik Burović postavlja uz Mitropolita Amfilohija, a za tim stolom i njegov sin, s kojim se Mitropolit prijatno ispričao na francuskom jeziku.
Tada su potražnjom Mitropolita svi ustali na noge i u počast Akademika otpjevali pjesnu Mnogaja leta. Neki Ulcinjani su tu, duž ručka, izneli svoja sjećanja na Akademika Burovića i svoju zahvalnost za odbranu koju im je javno, preko medija učinio on, kad su ih drugi neopravdano optuživali i napastvovali. Spomenuta je tu i odbrana krsta na Kršu od Limana i odbrana crkvice na vrhu Rumije, jedinstvene u toj strogo stručnoj i strogo naučnoj odbrani, koju im je učinio naš Akademik Burović.
Poslije toga od Akademika Burovića su potražili da im izrecituje njegovu poemu BOJANA, kojom je još 1952. godine nazvao ne samo Albaniju Envera Hodže, već i Jugoslaviju Josipa Broza Tita – GOLGOTOM.
Sutradan, u ponedeljak, sva su crnogorska medija brujila o ovom svečanom odlikovanju Akademika Burovića. Podgorički list DAN, između ostalog, ističe da je Burović poznat evropski albanolog i balkanolog i da mu je Mitropolit Amfilohije izazio duboku zahvalnost na žrtvi i blagodanosti Bogu, pavdi, vjeri i istini božijoj, kojoj je Akademik posvetio sav svoj život.
A u sredu, 10.II.2016., iz štampe je izašlo novo djelo Akademika Burovića, koje, na listi njegovih objavljenih djela, nosi redni broj 137. Jedinstveno ne samo u izdanjima autora Crne Gore, već i svijeta. Neka njegova izdanja su doživjela i peto izdanje, pa i tiraž od 100.000 primjeraka.
Svojim izuzentim životom i iztuzetnim zaslugama, izuzetnim stvaranjem, Akademik Burović je postao izuzetna ličnost ne samo njegovog Ulcinja i njegove Crne Gore, već čitavog Balkana, Evrope, pa i svijeta, što nam dokazuje i ovo izuzetno odlikovanje sa izuzetnom svečanošću, kojom mu je propraćeno i predato.
Kako vidimo na internetu, građani gradova, pa i stranih, gdje je Akademik duže boravio, traže da se proglasi počasnim građaninom tih gradova. Dok su drugi od vremena tražili da mu se dodijeli i Nobelova nagrada.
Činjenica je neosporna da ih je akademik, prof. dr Kaplan Burović zaslužio prije mnogih, koji ih već imaju. Sama činjenica da se protiv njega bore ništa manje već vlasti šest država, svakakvim lažima i falsifikatima, intrigama, mobingom i satanizacijom, pa i najprljavijim psovkama i uvredama, govori jasno i najelokventnije o njegovom izuzetnom značaju u rasvetljavanju naučnih istina, u borbi za slobodu i demokatiju, kojoj je doprinio i za koju je žrtvovao koliko i kao niko drugi.
Suad SULEJMANAGIĆ