Godine 2014, Goran Stevanović – Cikli pretstavio nam se svojim prvencem, simpatičnom knjigom džepnog formata ATEISTI, BIBLIJA I VERNICI, koja je izazvala interesovanje kod svih.
Krajem prošle godine on je objavio i svoju drugu knjigu PAMTIVEK, kao i prva – privatno izdanje, koju – na prvi pogled – kao da je posvećuje sebi, svojoj biografiji, jer je tako i počinje, sa svojim djetinjstvom, roditeljima, rođacima i rođakama, pa školovanjem i školskim drugovima i drugaricama, o svom životu po završetku školovanja, o naklonosti prema sportu, o vojnim danima, političkom angažovanju i najobičnijim evenimentima iz svakodnevnog života, u zemlji i u inostranstvo, u Italiji, gdje je stigao kao mnogi drugi, našao posao i aktuelno živi porodično. Sve propraća sa mnogo porodičnih fotografija, kako se to obično i čini u biografijama. Iz ove biografije vidimo da je veliki prijatelj knjige, koju izgleda ne ispušta iz ruku. Za svaku pročitanu knjigu on drži bileške, gdje iznosi svoja zapažanja, utiske, obično kratko, najčešće jedna stranica knjige, ali i manje, pa i manje od pola stranice, a za pokoju i više od jedne stranice. Rekli bismo marginalije, pa i mikrologije. Tako se u ovoj knjizi srećemo sa djelima autora kao što su: Vojislav Stojanović, Milena Arežina, Vojislav Šešelj, Dragoljub Živojinović, Mira Mihajlović, Olga Luković – Pjanović, Radeta Brajović, Milan Veruović – Nikola Vrzić, Svetozar Radišić, Aloša Milenković, Kaplan Burović, Slavko Nikić, Jovo Toševski, Dobrica Ćosić, Aleksandar Dorin – Zoran Janković i Veselin Dželetović. Kaže da je čitao i strane pisce, kao Dejl Karnegi, Maršal Goldsmit, Rudolf Arčibald Rajs, pa je i o njihovim djelima pravio bileške, ali – u poređenu sa domaćim autorima – oni su sasvim malo, pogotovo kad uzmemo u obzir da on poznaje jako dobro i italijanski jezik i da je u Italiji, koja je svijetski poznata po svojim velikim autorima, kako umjetničke literature, tako i one društveno-istorijske, naučne i publicističke.
Od domaćih autora njemu je izgleda najveći utisak učinio akademik, prof. dr Kaplan Burović, njegovo kapitalno djelo KO SU ALBANCI? Uz marginaliju o ovom njegovom djelu, koje cijeni jako visoko (kao pravo blago !), Goran nam postavlja i njegovu fotografiju, na kojoj je izašao i on pored Akademika, po svemu u stanu Akademika u Ženevi. Goran je izgleda jedan od onih koji s vremena na vrijeme posećuju Akademika. Jednu drugu sliku Akademika, gdje je opet izašao i on sa njim, postavio je na naslovnoj strani knjige, čime ga prijatno iznenadio, iako mnogi, koji ga posećuju i – prirodno – fotografišu se sa njim, objavljuju te fotografije po raznim listovima, ili ih iznose na internet, na svoj FACEBOOK.
Goran smjelo tretira i akuelne društvene probleme Srbije, pa ih i podvrgava oštroj kritici, sve kratkim člancima, konciznim, koji se lako i bez zamaranja čitaju, pošto mu je i stil uvježban, zreo i izgrađen, kao u svakog afirmiranog publiciste. Na jednom mjestu kaže da je strašan život na našoj planeti. I pored tih kritika što čini našem aktuelnom svakodnevnom životu, on je sasvim svijestan da nije gori od preživjelog.
Sva je knjiga posvećena, viruletno angažovana da se Srbi osvešćuju, da se osposobe za suočenje sa problemima života, tako da vidljivo poprima poučan karakter, kao kakav priručnik.
Recenziju knjige je napisao njegov prijatelj Vladimir Paunović, koji – pošto konstatira da je Goran odan prijatelj i pravedan, pošten, između ostalog – kaže: “Njegova knjiga će svakom istraživaču pružiti jasnu sliku vremena koje je iza nas, jer ona je do te mere autentična, iskrena, tačna, da se teško može reći da je bilo što izostavljeno u odnosu na to kako se odista odvijalo”.
Danilo DANČETOVIĆ
