O porijeklu Albanaca akademik, prof. dr Kaplan Burović objavio je više studija, od kojih je glavnije sakupio u njegovom djelu KO SU ALBANCI?, objavljeno 2007. na srpskom jeziku, a naredne godine i na engleskom. On je tamo naveo i hipoteze o porijeklu Albanaca, ali se time nije bavio opširno, jer je smatrao da je važnije baviti se dokazivanjem da

Albanci nisu autohtoni, ni Pelazgi i niti Iliri. Time je automatski dokazao da i hipoteze o porijeklu Albanaca, koje kruže po svijetu i profanoj literaturi, ne odgovaraju istini.
Širenje naučne istine o porijeklu Albanaca, koju sada zastupa Akademik Burović i njegovi sljedbenici, među kojima se ističu i neki albanski naučnici, uznemirilo je ne samo Albansku akademiju nauka u Tirani, već i naše Titoiste, koji – od vremena ogrezli u krvi protiv Akademika Burovića svakojakim zločinima, neće ni da čuju za njegovo ime, kamoli i za njegovo afirmiranje u svijetu kao književnika i naučnika. Upravo zato Titoisti su od vremena sarađivali sa Enver Hodžom i Enverovcima Albanije, gdje je Akademik Burović, poslije jugoslovenskog zatvora, stigao kao politički emigrant. Oni su mu sistematski sabotirali ne samo stvaranje, već i život, pa su ga nanovo uhapsili i sasvim nevinog osudili na 43 godina monstruoznog zatvora. Zajedno i odvojeno oni su permanentno radili na tome da ga i fizički likvidiraju.
Pošto je izveo živu glavu iz albanskog zatvora i stigao u Švajcarsku, on je počeo da objavljuje svoje naučne radove iz mnogih oblasti, posebno iz oblasti albanologije. Tako je još 1993. godine, preko revije YLBERI, na albanskom jeziku, ustao protiv falsifikovane istorije albanskog naroda, posebno protiv njihovog pretendiranja da su autohtoni, Iliri i Pelazgi. Naredne godine on objavljuje djelo ILIRI I ALBANCI, kojim nam dokazuje da Albanci sa Ilirima nemaju ništa zajedničkog.
Do Akademika Burovića, ne samo na albanskom jeziku, već i na drugim jezicima, i samo sumnjanje u autohtoniju i porijeklo Albanaca od Ilira bilo je TABU. Apsolutno niko se nije usudio ni da zucne o tome. Pa i kad je Akademik Burović počeo da objavljuje dokumenta, činjenice i naučna argumenta da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, u Albaniji i albanskoj dijaspori se nastavlja sa tabu.
Pošto su počele na drugim jezicima da se prihvataju albanološke teze Akademika Burovića, nastavljajući sa tabu na svom jeziku i svom terenu, Albanci su na tuđim jezicima i tuđim terenima upali u diskusiju, nazivajući njegove albanološke teze “crnim tezama” i čineći sve da se ova diskusija ne prenese i na njihov teren, da albanski narod ne sazna istinu, da nije autohton i da sa Ilirima nema nikakvu vezu.
Objavljujući privatno svoje studije i djela ne samo na stranim jezicima, već i na albanskom, pa i razdajući ih na poklon, Akademik Burović ima veliku zaslugu ne samo što je svijetu otkrio naučnu istinu o porijeklu Albanaca, već što je o njoj otvorio oči i samim Albancima. Upravo ovo je primoralo albansku mafiju na vlast da i na albanskom jeziku, na svom terenu, progovori o ovim “crnim tezama” ovog Akademika. Tako je zaslugom Akademika Burovića preneta ova diskusija i na albanskom terenu, razbijajući ovako tabu.
Videći da se albanološke teze Akademika Burovića prihvataju i od samih Albanaca, albanske vlasti su pribegle mobingu, pa i ubistvu tih pristalica u Albaniji, dok su van Albanije učinili sve da zavrnu jezik, droga i prostituta dolarom, ili pretnjama, onima koji su prihvatili ove teze. Samom Akademiku zabranili su ne samo da objavljuje svoja djela u Albaniji, već i da ih unosi iz inostranstva. Šta više, i preko medija se otvoreno traži da se i samom Akademiku zabrani ulazak u Albaniju, gdje mu se ne dozvoljava ni da demantuje laži i falsifikate, koji se u albanskoj štampi objavljuju protiv njega. Na portalima su ovi Albanci postavili lozinke i za komentarisanje, da im ne bi Akademik Burović i tim putem demantova ono što oni laju protiv njega. Tako se na albanskom terenu ponovo uspostavlja tabu. Aktuelno na tom terenu se dozvoljava samo da se psuje na sva usta Akademik Burović, i najprljavije. To su njihovi argumenti protiv njegovih teza, koje nastavljaju da ih nazivaju “crnim tezama”, ali ne imenujući ih. Kao nekada, dok je Enver Hodža bio živ, djela Akademika Burovića se i javno spaljuju, pa se i javno, preko štampe, pozivaju da ih ne čitaju. Preko štampe im se i preti da će se uneti u crne liste i proganjati ako ih budu čitali. Kao nekada, dok je E.Hodža bio živ, djela Akademika Burovića se u Albaniji i albanskoj dijaspori šire i čitaju klandestino, krišom.
Dok je na albanskom terenu aktuelno ova situacija, na terenu drugih jezika, pa i na engleskom, posebno na srpskom, galopantno se šire i prihvataju ove albanološke teze Akademika Burovića. Albanska mafija je i tamo odmah intervenirala, svim svojim sredstvima i metodama. Prije svega je organizovala sabotiranje stvaranja Akademiku Buroviću. Ne samo da ništa ne napiše, već i ako što napiše da mu se ni tamo, u inostranstvo, ništa ne objavi, pa ni u Podgorici i niti u Beogradu. Medijska blokada Akademika Burovića je sada poznata svima. Ubacuju mu u stan i svoje agente, koji bezobrazno, i tu, u njegovom stanu, zabranjuju mu da govori o albanološkim probljemima sa gostima, koji ga posjećuju. Preko medija, pa i preko pariskog lista francuskih “socialista” L’HUMANITE, lažima i falsifikatima čine sve da ga sataniziraju, pa i da ga pretstave kao umobolnog. Preko interneta pozivaju i svoje “junake” da pođu u Ženevu, gdje Akademik živi, i da ga ubiju. Učinili su mu i više atentata, sami i u saradnji sa UDB-om. Preko interneta su mu opjevali i opelo. Primeri ovi persekutiranja bez presedana u istoriji čovječanstva.
Većina članaka albanskih autora protiv Akademika Burovića su potpisani ili pseudonimima, ili sasvim bez imena. Vrlo-vrlo mali broj ih je sa pravim imenima.
I pored sataniziranja, koje su učinili Akademiku ovi Albanci, ne samo mase širom svijeta, već i naučni instituti, unversiteti i akademije nauka, prihvatili su njegove teze. Universitet Nju-Jorka mu ih i objavljuje i uvodi u svoja predavanja, dok mu ih akademije nauka uvode i u svoje enciklopedije. Akademik Burović je uveden i u svijetskoj WIKIPEDIJI, dok akademik, prof. dr Fox Mulder, misleći za našeg Akademika da je Albanac, izjavljuje preko medija: “L’historien albanais dissident Kaplan Resuli Burovich est une source digne de confiance pour l’histoire albanaise (Albanski istoričar disident Kaplan Resuli Burović je izvor dostojan povjerenja za albansku istoriju.). Istovremeno, albanski intelektualac Atrea Kocani piše na albanskom jeziku: “Pročitao sam neke stvari od Kaplana Resuli i ja mislim da činjenice, koje poseduje on, jako su interesantne i žalim što će on za kratko vrijeme demantovati 100% tezu da Albanci vode porijeklo od Ilira…Mi ne možemo da demantiramo ono što kaže on i ostajemo otvorenih usta od činjenica koje nam prezantira…”. Ovo je učinilo ove Albance da pobesne. Ništa manje i Titoiste, koji isto tako istupaju sa pseudonimima ili sasvim anonimno, pa i maskirani kao pravoslavni fundamentalisti i Svetosavci.
Albanska mafija, videći da ne može zauzdati Akademika Burovića ni na svom, albanskom terenu, gdje on i pored medijske blokade, uspješno djeluje preko svojih privatnih izdanja na albanskom jeziku, koja razdaje na poklon, aktivizirala je svoje Albance i kod nje prodane srpsko-crnogorske i makedonske duše da anonimno i svakakvim pseudonimima istupe preko medija na srpskom i makedonskom jeziku, na srpskom i makedonskom terenu, da bi bar tamo neutralizirala i blokirala ovog svog neprijatelja. Videći da njima nije postigla nikakav uspjeh, posebno videći da Akademik Burović iz godine u godinu osvaja teren, afirmira se i priznaje za naučnika, pa i za najvećeg savremenog albanologa (Makedonska Akademija nauka i umjetnosti ga uvodi i u svoju enciklopediju, dok ga Crnogorci uvode u svoj LEKSIKON CRNOGORSKE KULTURE, a Srbi u Bibliografski LEKSIKON  SRBI U SVETU, odlikuju ga zlatnom medaljom SRPSKA KRUNA i proglašavaju za SRPSKOG VITEZA, pa ga primaju i za redovnog člana MATICE SRSKE i pozivaju na naučnim skupovima), odbratila se za pomoć kliki Josipa Broza Tita, da im stave na raspoloženje koju osobu, manje-više poznatu kao “naučnika”, koja će se suprotstaviti “crnim tezama” Akademika Burovića svojim pravim imenom.
Tako Titoisti Beograda angažuju Jovana Deretića, za koga nam dr. Savo VASIĆ kaže: „Ima još nekoliko ličnosti koje se u javnosti predstavljaju titulama istoričara, profesora i doktora istorijskih nauka. Jedan od takvih je i Jovan I. Deretić, rodonačelnik takozvane nove srpske istoriografije, odnosno „pokreta autohtonista", koji je odnedavno svoje titule proširio i sa rečju „akademik"! Ono što se za njega pouzdano zna, jeste to da je završio Višu mašinsku školu u Beogradu i da objavljuje raznorazne tekstove koji nemaju baš mnogo veze sa istoriografijom...njega je „stvorila“ SDB sa namerom pravljenja nove slike o Srbima na Balkanu, „pre i posle“ Hrista. Deretić se uklapao sa svojim „studijama“ u tim za propagandno-psihološko „ratovanje“ vlasti Slobodana Miloševića, poznat kao grupa „69“...O Deretićevim „radovima" (i njegovim sledbenicima) pisao je vizantolog Radivoj Radić u knjizi „Srbi pre Adama i posle njega"!“
Mi pouzdano znamo da je ovaj Deretić bio ne samo običan član Saveza komunista Srbije, već i delegat na njegovom IX Kongresu, gdje je zastupao hipotezu o tračkom porijeklu Albanaca.
Pošto se površno upoznao sa albanološkim tezama Akademika Burovića, on napušta tu hipotezu i, neupućen u albanološke probleme, prihvaća poznatu hipotezu o porijeklu od kavkaskin Albana, koju zastupaju albanski falsifikatori istorije albanskog naroda, a koju je naučno oborio upravo Akademik Burović. I dok sâm on ovako istupa kao podržavaoc ovih Albanaca, optužuje Akademika Burovića za to, nastojeći da nam ga prikaže i kao „islamiziranog Albanca“, pa i vređajući ga svakako.
Akademik Burović mu je prudentno odgovorio, bez optužbi i uvreda, dokazujući da J.Deretić ne poznaje ni elementarne stvari iz albanologije, niti kojoj grupi jezika pripada albanski jezik. Matiran on se nečujno povukao sa ringa.
Odmah poslije njega popeo se na ring prof. dr Dragoljub Petrović, i ovaj član Saveza komunista Srbije, koji maskirano zastupa pretendiranje Albanaca da su autohtoni na Balkanu, ne samo u Albaniji, već i na Kosmetu. On podržava Deretićevu hipotezu o kavkaskom porijeklu, a istovremeno pravi se i kao da je kritikuje, dok bez ikakvih dokaza totalno odbacuje Burovića. I ovoga je Akademik Burović nokautirao i izbacio sa ringa, tako da se poslije odgovora Akademika više nije čuo živ.
Na ring sada istupa njegov brat, Ilija Petrović, i ovaj član Saveza komunista Srbije, poznat od vremena kao Enverovac i „prijatelj“ Albanaca: optužio je preko medija Srbe da su činili zločine prema Albancima, pa nam hvali čika Envera dan-danas, i preko medija. Konkretno, Srbin Ilija piše da su Srbi „svojim varvarskim metodama ispunili Arbanase dubokom mržnjom prema nama“.
Akademik Burović je i ovoga, dokumentima i činjenicama, akademskom akribijom i argumentiranjem, nokautirao, i to tako da se i ovaj povukao sa ringa nečujno, kao i brat mu, pseći podvijenog repa. Demaskiranje, koje je učinio ovome, tako je dokumentirano i snažno, da – kad bi ovaj Petrović imao i najmanje časti, bar i trunčicu ljudskog dostojanstva, ne bi se više pojavio ni među ljudima, kamoli i na stranicama štampe.
Sa druge strane ovakvim piskaralima bi trebano i službeno, zakonski, oduzeti pravo štampe.
Da bi maskirali svoj titoizam, sva trojica nastoje da se prikažu kao pravoslavni, pa i kao verski fundamentalisti. Akademik Burović ih je demaskirao kao ateiste, bez čega ne bi bili primljeni u redove Saveza komunista Srbije.
Tada je Redakcija portala VASELJENSKA TV ubacila na ring neke bezimene protuhe, tobože kao „komentaretore“ debate Ilija-Kaplan, da njihovim psovkama i optužbama „matiraju“ Akademika Burovića i da nam dokažu da je „šiptarsko lajavo pseto“: i to činjenicom što se ovaj bavi albanologijom, jer po pomenutoj redakciji, baviti se albanologijom znači biti ne samo Albanac, već i „šiptarsko lajavo pseto“. Nema sumnje da su neki od ovih i Albanci, koji nam se prave kao Srbi. Prvi među njima moguće je upravo „šiptarsko lajavo pseto“.
U ovu diskusiju su uzeli udio i mnogi drugi, koji su dokumentima, činjenicama i naučnim argumentima podržali Akademika Burovića i tako dokazali da se nisu prodali svi Srbi za pišivi droga i prostituta dolar albanske mafije. Tako je književnik i Srpski vitez Radovan Milić, preko svoje knjige SVETSKI RAT PROTIV JEDNOG ČOVEKA – Akademik Burović disident Br. 1, Slovenske Konjice 2011, jasno istakao: „Kamo sreće da su Albanci i Srbi i svi ostali prihvatili teze akademika Burovića, kojima se mogao sprečiti rat...Da su svi zajedno poslušali glas razuma i pameti, glas g. Burovića, do zadnjeg rata sigurno ne bi došlo. Mnoge majke, supruge, sestre i kćerke ne bi danas na sebi nosile crninu, a u duši tugu za najdražima. Obe strane su imale, a imaju i danas, razumne ljude – akademike i istoričare, ali isto tako imaju i političare, koji su daleko od istine, i koji, zbog svojih ličnih i prolaznih pozicija, uspevaju posvađati i dva oka u glavi, a nekmoli dva naroda. Nasuprot učinku akademika Burovića, i njihov učinak se piše i pamti.“
Sve je ovo prikazano i dokumentirano u novoj knjizi akademika, prof. dr Kaplana Burovića HIPOTEZE O POREKLU ALBANACA, gdje su dosledno preneti svi materijali objavljeni u vezi tih hipoteza, kako na stranicama beogradskog lista TABLOID, tako i na stranicama portala VASELJENSKA TV i drugih. Knjizi je dodat i APPENDIX, gdje su radovi onih, koji manje-više tretiraju probleme u diskusiji.
Pošto pročitamo ovu knjigu, shvaćamo prije svega da je teza Akademika Burovića o porijeklu Albanaca naučno dokazana, neosporna. Sljedstveno, da je i borba protiv nje – uzaludna. Svi koji su se do sada suprotstavili albanološkim tezama Akademika Burovića, ne samo što ih nisu oborili, već su se i iskompromitirali kao neuki, kao paceri koji nemaju pojma o albanološkim problemima, pa i kao politički najamnici mafije Envera Hodže i Josipa Broza Tita.
Naravno, čitajući ovu knjigu, shvaćamo i kakva se prljava borba ovih mafija vodi protiv Akademika Burovića, koji se svim svojim bićem odao istraživanjima i samopregorno brani naučnu istinu, ostavljen samome sebi, kao slamka među vihorove, kao stijena sred uzbukanog mora. Čitajući ovu knjigu vidimo da albanska mafija borbu protiv njega prenosi na srpski teren, angažujuci za ovo i poznata imena Srba, koji bezobrazno intrigiraju, lažu i falsifikuju protiv njega, pa ga i psuju, vređaju, metoda ova od vremena poznata iz prakse albanske mafije protiv našeg akademika, prof. dr Kaplana Burovića.
Piše: Ilija VUČIJAKOVIĆ