Kako saznajemo iz medija, albanska mafija, koja nije uspjela da zabrani prvo izdanje knjige SKADAR – ISTORIJA GRADA, akademika, prof. dr Kaplana Burovića, štampano, objavljeno i pomovisano u Nišu 2014. godine, čim je saznala da se ovoj knjizi priprema

drugo izdanje tu – u Skadru, od KU Udruženja Srbo-Crnogororaca “Morača-Rozafa”, preduzela je sve mjere i mjesecima redom, ne samo što sabotira drugo izdanje knjige, već se to krije i od autora, da ne bi on preduzeo mjere i knjigu izdao (kao i prethodne !) o svom trošku negdje drugo. Naravno da su za ovo svestrano iskoristili prodane duše srpsko-crnogorske nacionalne manjine Albanije, na čelo sa onima od kojih se najmanje očekivalo to.
Cetinjska Mitropolija, čim je saznala šta se čini sa knjigom SKADAR u Skadru, odmah stavlja svoju plemenitu ruku na nju i, bez obzira što crnogorske titoističke vlasti, u saradnji sa albanskim enverističkim vlastima, a preko svog huligana, veliko-albanskog muslimana i bezobaznog kriminalca Bahri Brisku, šovinisički i rasistički nastrojen prema našem narodu (a u službi koliko albanskih vlasti, toliko i crnogorskih !), kleveću Akademika Burovića da je ne samo musliman, već i muslimanski fundamentalista, čineći ovako sve da i njih, pravoslavne stanovnike Crne Gore pridobiju za sebe i njihovu atavističku mžnju i borbu protiv Akademika Burovića i njegovih naučnih otkrića, da Albanci nisu ni autohtoni, niti Iliri, ponajmanje Pelazgi.
Pod staroslavnom zastavom Brat je mio koje vjere bio, Cetinjska Mitropolija uzima na sebe objavljivanje ove značajne knjige ovog odanog i odranog sina Crne Gore i srpstva uopšte, podnoseći i sve materijalne troškove oko toga. Tako je realizirano drugo izdanje ovog tako značajnog djela ne samo za Akademika Burovića, već i za sav srpsko-crnogorski i makedonski narod, da ga i sam književnik, eks-ministar vjere i kulture u vladi Crne Gore Budimir Dubak ocjenio “kao svetionik, koji nam pomaže da se u ovom dobu velikih iskušenja orijentišemo, da ne posustanemo u borbi za istinu i pravdu”.
Od posebnog značaja je što se ovo novo izdanje ove knjige Akademika Burovića objavljuje sa ličnim blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva, arhiepiskopa cetinjskog, mitropolita g. dr Amfilohija Radovića, koji poznaje lično Akademika Burovića, kako smo čuli – kao “živu enciklopediju”, pa mu je od vemena objavio i jednu značajnu studiju u reviji SVETIGORA, manifestirajući ovako od vremena vrhunsku rodoljubivu svijest ne samo lično svoju, već i sveg pravoslavlja, posebno srpsko-crnogorskog.
Ovako se kovalo kroz vjekove, pa se ovako kuje i danas bratstvo i jedinstvo naših naroda. Ovako se preporađa svijest o zajedničkom porijeklu i o zajedničkoj sudbini, uslov sine qua non za našu budućnst i budućnost naše djece.
Ovaj visoki gest rodoljublja Cetinjske Mitropolije i njenog Mitropolita g. Amfilohija, u očitoj i nedvosmisljenoj službi bratstva i jedinstva, kako saznajemo, ohrabrio je Akademika Burovića da se digne iz njegove bolesničke postelje i da nastavi sa pisanjem novog djela. Ono će siguno doprinijeti da i pravoslavna braća odolje satanizaciji koja se svestrano čini i širi od prije nekoliko decenija ovom Svetom ratniku, Vitezu srpskom i martiru, koji je toliko doprinio i žrtvovao za stvar domovine i naroda, da mu se među živima ne može naći premac.
Nadajmo se da će primjer Cetinjske Mitropolije i Gospodina dr Amfilohija slijediti i drugi, ne samo ovi pravoslavnog svijeta, već i oni katoličkog i muslimanskog, koji su do sada, nažalost, ostavili samo za poželjeti.
Kako se zna, Burovići su ne samo jedne, već i druge i treće vjere i u svim su se vjerama istakli svojim pozitivnim gestovima. Ovi su se Burovići, iako muslimani, pobratimili i sa Vladikom, Petrom II Petrovićem – Njegošem, pa su i podigli i branili Njegov spomenik sred Trebinja: kad su ga ustaše skinule i htjeli da ga unište, jedan muslimanizirani potomak ovih Burovića ga oteo, skrio duž DSR u podrumu svoje kuće i, poslije oslobođenja, predao ga narodnim vlastima, koje ga opet postavljaju na svoje mjesto, sred Trebinja. Lično otac Akademika Burovića je duž čitavog DSR krio i čuvao jugoslovensku zastavu, koju su italijanski fašisti skinuli sa Lučke kapetanije u selo Sveti Nikola, na Bojani. Brat Akademika je izašao iz rata sa činom pukovnika, a brat od strica – Ćazim Resulbegović, streljan je od albanskih fašista na mostu nad Bojanom. Glavna crnogorska karaula na Bojani od oslobođenja nosi njegovo ime. Njegovo ime nosi i jedna od glavnih ulica grada Ulcinja. Burovići-Resulbegovići su dali oslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda 10 palih boraca, od kojih su dvije žene.
Lično Akademik Burović je branio pravoslavlje, pa i krst na Kršu od Limana, pred Ulcinjem, kao i crkvicu na vrhu Rumije, kako ih do danas još niko branio nije, ni popovi! Izvolite uporediti njegove dopise u njihovu odbranu sa dopisima popova! I ne samo krst i crkvicu! On je branio čitavu Cnu Goru i narod, srpstvo uopšte, kako ih do danas još niko nije branio, pa se i ne usuđuju da ih brane, jer ili nemaju muda za to, ili neće da se zamere svojim albanskim “prijateljima”.
Suad SULEJMANAGIĆ