"U vrеmе kad sa svih еkrana svaki dan proglašavaju kraj poеzijе i tvrde kako su pеsnici otpеvali svojе i dokazuju kako su knjigu zamеnili drugi mеdiji; kad jе u školskim programima ukinuto i lеpo pisanjе i lеpo čitanjе; kad jе rukopis gotovo nеstao; kad sе čini da ćе i pеsnici morati sići u katakombе kao prvi hrišćani , pеsnici kao brodolomnici izranjaju iz mora glasovima srpskе modеrnе u stihovima Slavicе Klеin. Svе to zajеdno sе možе razumеti samo kao nova pobеda poеzijе u nеpеsničko vrеmе s kojom jе umrеžеna i potrеsna, iskrеno doživljеna lirika kroz ispovеst Slavicе Klajn". (Matija BEĆKOVIĆ - akademik)
RECENZIJA DELA PESNIKINJE SLAVICE KLEIN
"Najnovija knjiga pesnikinje južnoslovenskih korena koja živi u Austriji Slavice Klein ovih dana predstavlja svetlu zvezdu na poetskom nebu.
Njenom poezijom ona upućuje apel osećajima koji se nalaze duboko u duši zdravog društva, koji su s jedne strane u stanju da nam daruju najveće blaženstvo, a sa druge pak – kada nas sreća napusti – uspevaju da nas sruše u duboki ponor tuge i bola". ......... (Univ.prof. ddr W. ROHRBACH)
PUT SLAVICE KLEIN OD LJUBAVNOG RAZOČARANJA DO ŽIVOTNOG OPTIMIZMA
"Naslov zbirke pesama "Živi ako smeš" ne samo da je simboličan, već u sebi sadrži bitne odrednice ove specifične poezije. Specifikum je i u sadržaju i u formi pesama. Sadržajno se varira šarolika tematika". ...(Prof. dr. Vjera RAŠKOVIĆ ZEC)
OSVRT NA POEZIJU SLAVICE KLEIN
"Iako se još uvijek preisipituje, puna dvojbi, Slavica Klein piše prepoznatljivim, racionalnim stilom, a u ovoj zbirci njenom prvijencu svima objavljuje čistu neiskvarenu ljubav, onakvu kakvu je oduvijek željela, te o njoj pjeva i piše uzvišenim tonom svjesna spoznaje pojedinih nemogućnosti.
Pjesme piše slobodnim stihom, bez upotrebe rime, ali tako pitko i lepršavo da se kroz čitanje osjeti početna misao i završni dio pojedine pjesme". (Ivo MIJATOVIĆ)
Slavica KLEIN
Ja.., živim za liriku, vapim za istinom i pesničkom slobodom tumarajući po
paklu, sputavana, jurena da na lomači završim od neznanaca … Danak u životu
sam dala i godinama stoji urezan kao žig u drvetu. Ponekad „graknem“ i razjurim
crne čavke, jer želim slušati tišinu stiha, da izabrane ljubim, a nazdravljajući čašom vina, knjigu posvеćujеm: Sinu Sanijelu Taušanoviću mojoj polovini srca i duše kojoj pripada, koga volim (kao mama - brat), kojeg od pelena držim čvrsto za ruku da ne posrne, vučem uza sebe, grlim, bdim i kojeg sam nestrpljivo čekala da odraste u dobrog čoveka i velikog majstora kakav je danas zaista. Sеstrama: Snežani Janić- roditelju, sestri - drugarici i drugoj polovini mojeg srca. Radmili Lazarević - uprkos tome da nas kilometri dele.
Zahvaljujem se:
Matiji BEĆKOVIĆ – akademiku,
Prof. dr. Vjeri RAŠKOVIĆ ZEC
Prof. dr. habil dr. Volfgang ROHRBAH – akademiku
Uredniku Radovanu B. MILIĆU.
.. Živim da se zna, čuje i vidi...
Za njih, za sve moje iskrene duše,
i nije me briga kako će mi biti.
Za mene na kraju što ostane…
Tačka..
ISBN 978-86-6319-129-7
COBISS.SR-ID 228564236
