Sve, sve, ali da sam kao neprijatelj Josipa Broza Tita opasniji od Ðilasa (1911-1995), nisam nikada ni pomislio.

Kažnjeni smo oboje po istom članu KZ 118 za neprijateljsku propagandu: On 18 meseci i ja – 18 meseci. Ali njemu se to odmah preokrenulo na 18 meseci USLOVNO, a meni – na STROGI ZATVOR.
On u 43-ćoj godini života, ja u 23-ćoj.
On visoko obrazovan, ja sa višim obazovanjem.
On oformljeni književnik sa više objavljenih dela, sa ANATOMIJOM JEDNOG MORALA, ja mladi književnik, sa nijednim objavljenim delom, izuzev 100 primeraka poeme BOJANA, objavljena ciklostilom Doma kulture u Dubrovniku, ali i nespomenuta ni u optužnici, ni usmeno, pod istragama.
On general, ja najobičan vojnik, kome nisu poverili ni pušku. Umesto puške dali su mi lopatu.
On neprovociran nikako ni za što, ja na svaki korak provociran najprljavije, persekutiran kriminalno, ponižen i uvređen svakako, ostavljen i bez nasušnog hleba.
On sa partijskim obrazovanjem i dugim stažom u partiji, ja bez partijskog obrazovanja i bez ijednog dana partijskog staža ni u kojoj partiji.
On član Politbiroa Saveza komunista Jugoslavije, ja ni najobičniji član nijedne partije.
On sa protestnim istupanjem iz SKJ, ja sa molbom da se učlanim.
Preko svega: Njemu nisu dirali u porodici, nisu mu prostituirali ženu, dok su meni, umesto supruge, ubacili u krevet kao ženu svoju agentkinju, koja me do poslednjeg časa i minuta provocirala po instrukcijama UDB-e, pa je i pred sudom, kad mi je izrečena kazna, po instrukcijama uskliknula:
-U-u-u, kako malo !
Nisam znao ne – da sam za Josipa Broza Tita i njegovu socijal-fašističku kliku na vlasti bio opasniji neprijatelj od Milovana Ðilasa ! Nisam to ni pomislio !
A moguće su Ðilasu uzeli za olakšanje što sam mu prethodio u disidenciji i što mi je upravo on, kad sam ja objavio poemu BOJANA, pripretio da će mi pritisnuti glavu tako, da ću zaboraviti pevanje i započeti lelek !
 
Zatvor u Tetovo,
dana 18. juna 1959. godine.