Prof. dr Kaplan Burović - akademik

Kako saznajemo iz Skoplja, preminuo je Ljubomir Resulbegović, poznat preko naših medija sa više pseudonima, među kojima su najpoznatiji Suad Sulejmanagić i Veli de Mači. Nekoliko meseci pre smrti, Izdavačka kuća « Balkan » pripremila je za štampu njegovo novo delo POLET FENIKSA, koje dan-danas, zbog nedostatka finansijskih sredstava, nismo mogli da objavimo.

U Ženevi, godine 2012, objavili smo mu knjigu KRAHASIMI RESULI-KADARE (Upoređenje Resuli-Kadare), gde, sem njegovih dopisa, sakupio je i neke dopise drugih autora, posebno one objavljene na albanskom sajtu TË NJOHIM KAPLLAN RESULIN (Da upoznamo Kaplana Resuli): forumi-shqiptar.com, decembar 2003.), gde je od samih Albanaca učinjeno upoređenje Kaplana Burovića sa Ismailom Kadare.
Iako se puni 15-ta godina od osnivanja sajta TË NJOHIM KAPLLAN RESULIN i punih pet godina od objavljivanja tog dela, ne samo Kadare, već apsolutno niko se nije čuo živ u nijednom aspektu. Šta više, ni najmanju vest o štampanju te knjige nisu dali i niti ju je spomenuo ko u svojim tretiranjima relacija Resuli-Kadare, iako se za ove relacije govorilo i pisalo na veliko. Zašto, za Boga, ako ne iz razloga što se tamo iznose neoporeciva dokumenta, koja demaskiraju Kadarea kao nepopravnog Enverovca i, sa drug strane, pretstavljaju nam Burovića ne samo kao njegovog neprijatelja Br. 1, već i kao ličnost sa posebnim i neobičnim zaslugama u istoriji rata za slobodu i demokratiju, kao i u istoriji prosvete, kulture i nauke albanskog naroda ?!
Iz te knjige, za čitaoce našeg sajta, preštampavamo ovaj dopis :

   Albanski narod, kao i svaki drugi narod na ovom svijetu, nije jedinstven. I on je rascijepljen u antagonističke klase, koje se bore za vlast. Buržuaska klasa, kad god vidi sebe u opasnost od radničke i seljačke klase, od naroda, izvodi iz svojih njedara kriminalne i terorističke klike, koje uzurpiraju vlast i uspostavljaju njihovu najdivljiju, krvavu diktaturu, stvarajući kult ličnosti svog vođe, duče-a, fihrer-a, koga obožavaju kao mesiju i klanjaju mu se kao svom i opštenarodnom idolu. Ovako su Portugalci izveli Bota, Španjolci Franka, Italijani Musolini-a, Njemci Hitlera, sovjeti Stalina, Jugosloveni – Tita, a Albanci – Envera Hodžu. Neke od ovih klika, “najiskrenije”, priznaju da su fašističke i nazističke, dok neke druge se maskiraju sa narodnim i socijalističkim parolama, pa nam se prave i kao avangarda radničke i seljačke klase, naroda.
   Svaka klasa ima svoju ideologiju, koja služi opravdavanju i mobilizaciji masa da bi uzeli vlast u svoje ruke. U službi te ideologije stavlja se sve, struktura i superstruktura društva, proizvodnja, prosvijeta, umjetnost, kultura. Antinarodne klase stavljju u svoju službu i nauku, falsifikujući je kako im se to sviđa. Preko svega, one stavljaju u svoju službu i svoje kćeri, i svoje supruge, čast i dostojanstvo svoje i svoje porodice. Da ne govorimo zatim za čast i dostojanstvo nacije, naroda.
   Ovako, Enver Hodža sa njegovom klikom, koja je sačinjena od lumpenproletera, najdeklasiranijih i najdegerisanih osoba, od bojazni da ne izgubi vlast (Izašla kroz cijev partizanske i narodne puške, koji su se borili protiv tuđeg okupatora, oslobodili zemlju i uspostavili svoju vlast, narodnu vlast, proletersku diktaturu), uzurpirao je ovu vlast i diktaturu proletarijata pretvorio u ličnu diktaturu, ali maskirajući se i praveći se kao da pretstavlja radničku i sirotu seljačku klasu, radni narod. Ovako, u Albaniji, pod zastavom Envera Hodže, nismo imali narodnu vlast, utoliko manje socijalističku i komunističku vlast, već jednu vlast bandita i najobičnijih krimimalaca, koji nisu poštovali nikakve zakone, pravila i principe. Mafija Envera Hodže, za razliku od drugih mafija svijeta, koje nisu uvele u svoje ruke vlast kao pretstavnici radničke klase, jeste jedna socijal-fašistička mafija: socijalistička u principima, sa ideologijom, i fašistička, najkriminalnija u djelovanju, u praksi.
   U službi ove mafije najmonstruoznih kriminalaca postavio je sebe i svoje pero Ismail Kadare. On se povezao i tijelom i dušom za socijal-fašističkom klikom Envera Hodže i posvije-tio joj se sa ubjeđenjem da, ako i izgubi vlast kao fašistička, nastaviće svoj život i vlast kao “buržuaska”, pa i kao “socijalistička”, što se faktično i dešava u Albaniji i u svim zemljama Is-toka, eks – “socijalističke”.
   Kaplan Burović je shvatio ovo još u Jugoslaviji, kad je bio sasvim mlad. Sa njegovom najčistijom dušom, bezazlenom, vaspitan u porodici i društvu sa ideologijom radničke klase, ko-joj se odaje dušom i tijelom, on se distancirao politički od jugoslovenske socijal-fašističke klike Josipa Broza Tita još 1951. (Pokušao je da emigrira iz Jugoslavije !), dok 1952. izjavi se kao disident i umjetnički (Objavio je poemu BOJANA !). Prolazeći po titoističkim zatvorima, on je počeo i da se kali na nakovanj revolucije, kao dostojan sin radničke klase, da su i njegovi izjavljeni i službeni neprijatelji (lično javni tužilac !), tu – u sudskoj sali, bili prinuđeni da ga priznaju i nazovu konstruktivni građanin, što će ponoviti i presjednik vlade Albanije i poglavar Socijalističke partije Fatos Nano, sred Ženeve, javno, iako i ovaj - izjavljeni i službeni neprijatelj Akademika Burovića.
   Znači, Ismail Kadare i Akademik Burović pripadaju dvema različitim i antagonističkim klasama, oni su dva različita svijeta, dve kulture i dve različite ideologije. Ismail Kadare pripada socijal-fašističkoj kliki Envera Hodže, njenoj ideologiji, mafiji, koja nije ni za socijalizam, niti za kapitalizam, već samo za sebe i svoju dvoličnu vlast; dok Akademik Burovic pripada novom svijetu, koji se rađa i bori se za svoju afirmaciju.
   Postojeći na suprotnim stranama barikade, pa i kao dva ekstrema, dok je Ismail Kadare bio (i jeste !) jedan od stubova enverizma i podrživač titoizma, Akademik Burović je bio (i jeste !) najradikalniji i najnepokoljeblivi Antititoista i Antienverovac. Dan danas Akademik Burović se bori protiv enverizma i titoizma kao niko drugi na svijetu. On je i pridoneo kao niko drugi na svijetu za deenverizaciju Albanaca i detitoizaciju eks-Jugoslovena.
   U jedno vrijeme kad je Akademik Burović bio disident, Ismail Kadare do poslednjeg dana života Envera Hodže bio je njegov poklonik i sluga, isučena sablja. On se borio pogotovo protiv disidenata sa svim mogućim sredstvima, pogotovo protuzakonskim, lažima, falsifikatima i najprljavijim zločinima, insceniranim sudskim procesima protiv sasvim nevinih ljudi. Tražio je i njihovo kastriranje, škopljenje, stvar ova koju ne sadrži nijedan zakon na svijetu, ni oni najmonstruozniji i najdrastičniji, izjavjenih fašista, pa ni oni najdivljijeg srednjeg vijeka.
   U jedno vrijeme kad je Ismail Kadare, lažima i falsifikatima nacionalne istorije, indoktrinirao Albance veliko-albanskim šovinizmom i rasizmom, kad je potstakao i huškao njegove Albance protiv susjednih naroda, pa i najudaljenijih (i protiv Kineza !), Akademik Burović se sa dokumentima, činjenicama i sasvim naučnim argumentima, borio i doprinio koliko i kao niko drugi za dešovinistizaciju i derasizaciju Albanaca, za njihovo zbliženje sa svim narodima svijeta i za slaganje, za miran suživot, da su ga i sami Albanci nazvali bardom malih naroda i nacionalnih manjina.
U jedno vrijeme kad je Akademik Burović istupio u odbrani legitimnih prava albanske dijaspore na Kosmetu, Ismail Kadare sarađuje sa titoističkom klikom Beograda i hapsi Akademika Burovića, opravdavajući ovo hapšenje i ovaj zločin, između ostalog, njegovim pozitivnim stavom prema Kosovu i Kosovcima, što je Kadare smatrao za reaksionaran i antialbanski stav, pa ga kao takvog i osudio monstruoznom kaznom, ništa manje već – na smrt! I to – još prije hapšenja, prije istrage !!!
   U jedno vrijeme kad je Akademik Burović stvarao umjetnička djela u službi naroda, Ismail Kadare je stvarao politička djela u službi albanske socijal-fašističke bande E.Hodže.
U jedno vrijeme kad je Ismail Kadare stvarao albanske lažne ideole, da bi indoktrinirao narod rasizmom, Akademik Burović se borio i doprinio koliko i kao niko drugi za rušenje tih idola i za osvješćavanje Albanaca i ne-Albanaca za istinu istorijskog dijalektičkog razvoja čovječanstva.
Sljedstveno, između njih nema kako da se uspostave znaci jednakosti, pa ni da se uporede jedan sa drugim, kao što se ne mogu uspostaviti znaci jednakosti i niti se mogu uporediti Hitler (koji se borio da eksploataciju demokratsko-buržuasku smijeni eksploatacijom buržuasko-fašističkom) sa Lenjinom (koji je radio i borio se za iskorenjivanje svake vrste eksploatacije čovjeka od čovjeka !).
Upravo zato što Akademik Burović pretstavlja narod u borbi za slobodu i demokratiju, u borbi protiv klike Envera Hodže, svi pošteni i principijelni Albanci ujediniše se sa njim i izjaviše se protiv Ismaila Kadare, pa i mnogi Enverovci, preko svega i Kadareovci, koji – kako vidjeste – kažu Kadareu da se izvini Akademiku Buroviću. I sâm nasljednik kraljevskog prijestola Leka I Zogu, u jedno vrijeme što nikome nije čestitao oslobođenje iz zatvora, Akademiku Buroviću čestita pismeno (šalje mu i svoju fotogrfiju !) i poziva ga da uzme u svoje ruke pokret onih koji će sabotirati “demokratske” izbore u Albaniji. Sem za Akademika Burovića, za nijednog drugog političkog uhapšenika Envera Hodže nisu učinjene demostracije po svijetu, nisu pisale tuđe novine i nisu govorile telegrafske agencije i radio-televizije! Za oslobođenje iz zatvora Akademika Burovića pisao je i najpoznatiji svijetski socijalistički list L’HUMANITE, stvar ova što nije učinio za nikoga drugo.
   Mržnja naroda protiv Kadarea je bila tako velika, da je Ramiz Alija sa Nedžmijom Hodža, između ostalog i da ga spase od bijesa naroda, koji je bio spreman da ga rastrgne, katapultirali su ga na Zapad.
   Između ostalog, jedna od dužnosti Kadarea na Zapad bila je da igra ulogu disidenta, tako da sputava i sabotira afirmaciju Akademika Burovića kao disidenta. Čim je svršio sa ovim poslom, kako se zna, Kadare je izjavio da on nikada nije bio i niti hoće da je disident.
   Između ostalog, jedna druga njegova dužnost na Zapad bila je da igra i ulogu nacionaliste, da bi sprečavao ostale nacionaliste da se afirmiraju i rukovode Albance u borbi protiv mafije Envera Hodže. Kako se sada zna, Kadareu je određena uloga Vaclava Havela: očekivalo se da će se vratiti u Albaniju kao presjednik, kako se vratio u Českoj V.Havel. Ali u međuvremenu mjesto presjednika zauze Sali Beriša i, pošto vidje da je pretrpio poraz i u ulozi nacionaliste, Kadare nam izjavi da nije ni nacionalista. Ovako, sa sramom i crnog obraza, vrati se u stado, tamo odakle je i pošao.
   Akademik Burović je postojao i postoji sa dostojanstvom, na njegove poznate pozicije od disidenta, onako kako je postojao u Jugoslaviji prije hapšenja i za svo vrijeme zatvora, onako kako je postojao i u Albaniji prije hapšenja i u zatvor Burelja. Konstruktivan građanin najkonsekventniji, iako kako Tito, tako i Enver Hodža, učiniše sve da ga slome. Enver ga i odrao na živo u punom smislu ove riječi, 10 puta uzastopno, da bi ga primorao da digne ruke od njegovih društveno-političkih ubjeđenja i da postane plastelin, da bi Enver Hodža zatim činio od njega kakvu to figuru hoće i treba mu, kako je to učinio i sa Kadareom, bez potrebe hapšenja i dranja.
   Pošto ne uspješe da ga slome, učiniše sve da Akademika Burovića likvidiraju fizički, ali dugovječan ne može postati kratkovječan.
   Posto se spasio njihovih čelusti, u Albaniji i van nje, gdje god su mogli, učinise mu nekoliko atentata, ali opet uzaludno, jer – ne samo što ga metak ne hvata (Kažu da se rodio sa košuljom !) – već i zato što ga i sam božji đavo Gabrijel izbrisao sa liste njegovih potražnji, ne kao mrtvog, već kao besmrtnog: Prošlo je ono vrije kad su mogli da ubiju Akademika Burovića! On je danas ličnost koju poznaje cio svijet, uveden u sve enciklopedije svijeta kao književnik i kao naučnik, kao aktuelno najveći savremeni albanolog na svijetu. Iako banda Envera Hodže učini sve da mu porekne ne samo borbu za slobodu i demokratiju, književna i naučna djela, samo vrhovno požrtvovanje i prolivenu krv, ne samo najvića pozitivna dostignuća, već i rodno ime i prezime, on je opstao svemu tome i dokazao sebe. Rekoše nam da on nije on. Da su Kaplana Udbaši pojeli u nekom zatvoru Jugoslavije, i da su umjesto njega lansirali kao svog agenta ovoga – kome traže ime kako da ga nazovu, jer – i poslije dranja na živo – još im ga nije priznao.
   Satanizirajući ga lažima, falsifikatima, izmišljotinama i intrigama, i pogotovo sa najprljavijim riječima i uvredama (Prethodili su im Kadare sa Ramiz Alijom !), nastojali su da učine Akademika Burovića najomraženu ličnost u istoriji albanskog naroda, omraženiju i od Cara Dušana, koji im ote domovinu: omraženiji i od turskog sultana, koji Albancima promjeni vjeru i učini ih da se hrane sa kukuruznim hljebom, paprikama i surutkom; omraženijeg i od Vladana Đorđevića, i od Tita i Slobodana Miloševića, koji im postavi gvozdenu metlu i, primoravajući ih da postave pete, gdje su nekada postavili prste svojih nogu, učini ih da uzmu trku zečeva.
   Do danas, albanski narod, manipuliran od mafije Envera Hodže, nije manifestirao prema nikome jednu ovakvu mržnju, kao ova protiv Akademika Burovića. Ona je jednistvena, bez presedana.
   Ali zašto ?
   Mafija Envera Hodže, sataniziranjem i kriminalnim merama, pa i bukom, koju učini i nastavlja da čini protiv Akademika Burovića, misli da će postići ove ciljeve:

1.- Da maskira ili u najmanju ruku da opravda monstruozne zločine, koje je učinila Akademiku i njegovoj porodici, ženi i maloljetnoj djeci, Dušanu i Dušanki, na dan hapšenja Akademika od 6 i 4 godina.
2.- Da ga eliminira sa scene, sa ciljem da ne predvodi Albance protiv Enverovaca, da im ne uzme vlast, ali i da ne konkurise Kadareu za Nobelovu nagradu.
3.- Da eliminira njegova naučna otkrića i, u prvom redu, otkriće da Enver Hodža sa njegovom klikom na vrhu partije i vlasti nisu komunisti, već jedna crna kriminalna banda, koja ne poštuje nikakve zakone, pravila i principe, bijesna ponajviše protiv komunista i komunizma, ali ništa manje i protiv nacionalista i ma kakve demokratije.

   Sve se ovo maskiralo i maskira se sa optužbom: Kaplan Resuli nije Albanac! On je Srbin ! I ko reče prvi ovo? Ko je pozvao Albance da se pod ovom rasističkom parolom mobiliziraju protiv Akademika Burovića ? Lično Ramiz Alija, onaj koji se do jučer, sa vrha njegove “komunističke” Partije rada, busao u prsa za marksizam-lenjinizam i proleterski internacionalizam ! Eto za kakav su marksizam-lenjinizam bili ovi Albanci i za kakav proleterski internacionalizam su militirali!
   Pa i ako Akademik Burović svojim porijeklom nije Albanac ?! Zar ovo, njegova nacionalna pripadnost, ima neku važnost?! Zar je zločin biti Nealbanac ?!
   Nisu bili Albanci ni mnogi od najznačajnijih ličnosti albanske istorije, kulture i nauke! Nisu bili Albanci ni književnici Miđeni, Sterio Spasev, pa ni Aleks Buda – presjednik Akademije nauka Albanije ! Albanci nisu ni književnici Kasem Trebešina, ni Šaban Demiraj, ni – ni sâm Enver Hodža !!!
   Ako protiv Akademika Burovića urličete zato što nije Albanac, zašto ne urličete i protiv ovih drugih?! Štoviše, dok je Akademik Burović izjavio da je Jugosloven, obični Jugosloven, Sterio Spasev vam je izjavio da je MAKEDONAC IPO! Znači, protiv ovoga ste trebali da urličete jedan ipo puta više nego što to urličete protiv Akademika Burovića. Jeste li učinili to ?!
Zar nije jasno da se protiv ovih ne urliče jer njima klika Envera Hodže nije učinila nikakav zločin, nijedan od onih koje je učinila Akademiku Buroviću i njegovoj porodici, djeci?! Jer ovi ne pretstavljaju nikakve neprijatelje Enverovaca, ne prijete da će im oduzeti vlast. Naprotiv, oni su bili i jesu u njihovoj službi. I Kadareu nisu konkurisali za Nobelovu nagradu ! Jer oni niti su se bavili i niti se bave demaskiranjem klike Envera Hodže, ponajmanje dokumentiranjem da ta klika nije bila komunistička, kako se busala u prsa, već socijal-fašistička !
Akademika Burovića, u njegovom stvaralačkom radu kao književnik i naučnik, ne samo što ga niko nije pomagao, već naprotiv, sabotirali su ga i sabotiraju ga sistematski ništa manje već pet država. I pored ovoga, svojim snagama, snagom svog pera, koliko junak, toliko i talentiran, preko svega vijući zastavu naučnih istina, on se probijao naprijed, afirmirao se ne samo na nacionalnom nivou, već i na međunarodnom, internacionalnom, svijetskom, i ovako je trijumfirao.
   Kadareu ne samo što niko nije sabotirao stvaranje i afirmiranje, već ga svestrano podržavala partija na vlast, koja mu je stavila u službu čitav narod jedne države, pa i njegovu dijasporu na sve strane svijeta. Aktuelno, u službi Ismaila Kadare je čitava jedna izdavačka kuća, dok mu vlasti organizuju reklamu, pa i kupujući za to strana pera, strane pohvale i strane nagrade.
   Borba Titoista-Enverovaca, nacionalista i fundamentalista svih vjera, koja se nastavlja protiv Akademika Burovića dan-danas, osuđena je na neuspjeh, da propadne. I propašće, jer je istina na kraju krajeva uvjek izlazila na vidjelo, pobeđivala.
   Kako su priznali i sami Albanci, Akademik Burović je jedna posebna ličnost istorije, kulture i albanske nauke, jedan bard malih naroda i nacionalnih manjina, jedan rušilac lažnih idola, jedna neponovljiva figura, koji – u najnegativnije okolnosti za njega i za albanski narod – odigrao je najpozitivniju ulogu, za što će ostati u istoriji ovog naroda kao takav, ma kakve mjere preduzela bagra albanskog naroda da mu izbriše ime i iz pamćenja njegove djece, kamoli iz pamćenja naroda. U isto vrijeme on je neosporna ličnost i njegovog malog crnogorskog naroda, što su bili prinuđeni da priznaju i oni postavljajući ga u LEKSIKON CRNOGORSKE KULTURE. Neosporan je i kao ličnost drugih naroda Balkana, u istoriji, kulturi i nauci kojih je isto tako odigrao jednu značajnu ulogu, za što su bili primorani i oni da ga uvedu u njihove leksikone i enciklopedije. Akademik Burović je unet i u wikipedije drugih naroda Evrope i svijeta, u enciklopedije svijeta. Što su ga više sabotirali, proganjali i borili se protiv njega Titoisti i Enverovci, fundamentalisti svih vjera i bagra svih naroda, više se afirmirao i na veće visine se izvio. Kako jedni Albanci kažu: La e më la! (= Više i sve više!)
   Zasluge Akademika Burovića za albanski narod su velike i neosporne. Kako je rekao narodni umjetnik Pjetar Đoka i ponovili svi pošteni i principijelni Albanci, i samo njegovim romanom IZDAJA akademik, prof. dr Kaplan Burović je zaslužio da mu se podigne jedan obelisk-spomenik nad svakim drugim spomenikom, sred same Albanije.
I podići će mu se, ma kakve mjere preduzele mračne sile, reakcionarne snage Albanije i svijeta da to spriječe !