" Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da su strane obavještajne službe još 1998. godine imale spisak onih koji će narednih decenija vladati zemljom. Uz brojna povjerljiva dokumenta koja je dobijao na najrazličitije načine, jedini
srpski obavještajac u sjedištu NATO-a u Briselu, general Jovan Milovanović je od svojih veza, ali i kolega-špijuna zapadnoevropskih zemalja, saznavao i mnoge druge tajne informacije koje su imale veze sa Srbijom. "Neobavezno sam ćaskao sa jednim svojim kolegom iz jedne zemlje Zapada i on je poslje kratkog razmišljanja iz jedne fioke bacio na sto desetak fascikli i rekao: "Pogledaj, ovi ljudi će u budućnosti da vladaju Srbijom". Prelistao sam te spise, ali tada sam prepoznao samo par onih koji su tada bili aktivni na političkoj sceni Srbije. Većinu sam ipak prepoznao mnogo kasnije, mnogo poslje 2000. godine" otkriva general Milanović. Prema njegovim riječima, u pitanju su političari koji su tada, na ovaj ili onaj način, potpali pod uticaj stranih obavještajnih službi. Neki od njih su se uključili u priču zato što su iskreno željeli promjenu režima u Srbiji, drugi zato što su na ovaj način željeli da ostvare neki interes, a treći zato što ni sami nisu znali u šta se upuštaju. Jednostavno, za većinu se to i moglo pretpostaviti zato što se u našoj zemlji vrbovanje stranih službi odvijalo polujavno". Milanović ni danas, 15 godina kasnije, ne želi da otkriva njihova imena, mada ih je srbska javnost već prepoznala i dodaje da je i bez pominjanja imena lako zaključiti o kojim ljudima je riječ. "Po istom principu se radilo i u Rumuniji i Bugarskoj. Pogledajte samo koji su to političari išli na raznorazne seminare za raznorazne "lidere za 21. vjek" i sve će vam biti jasno. Uostalom, zar nije upravo Vilijem Montgomeri, sa mesta ambasadora SAD u Zagrebu, prebačen u Budimpeštu kako bi rukovodio Centrom za upravljanje krizom u Jugoslaviji i ko ga je sve posjećivao tamo i ko je ka Srbiji donosio pare. "PA KAKO SE DRUGAČIJE OBARA NEKI SISTEM AKO NE PREKO OPOZICIJE U TOJ ZEMLJI"? Od njih je traženo da se ujedinjuju kako bi takvi smjenili režim, obećavajući im svakojaku pomoć kako to i da učine. Strane obavještajne službe 2000. godine su planirale scenario rušenja vlasti i promenu političkog sistema po "modelu Bukurešt", s mnogo krvi i ljudskih žrtava. Znači, pravila se "šumska" organizacija koja je isključivo za cilj imala promjenu režima. A kad je došlo na naplatu, onda je javnost saznavala da su francuske firme upućene u poresku upravu, firme Austrije u neke druge institucije, a engleski general je dobio kancelariju odmah do ministra odbrane Srbije. Svi koji bi odbili da nastave da sarađuju, prosto bi bili zamjenjeni drugima" naglašava Milanović. Ništa manje zanimljiva nisu ni njegova saznanja o umješanosti obavještajnih službi Zapada, u organizovanje, obuku i finansiranje OVK-a, ali i dolazak mudžahedina sa Bliskog istoka. Poslao sam veoma mnogo dokumenata koji dokazuju direktnu umješanost obavještajnih službi SAD, Njemačke, Švajcarske i Austrije u stvaranju i upravljanju aktivnostima Oslobodilačke vojske Kosova. U krajnjem slučaju, o tome je treblo da svjedočim u Haškom tribunalu, kao svjedok odbrane u procesu protiv policijskog generala Rodoljuba Đorđevića, ali do toga na kraju nije došlo" napominje Milanović. OVK kroz svoju istoriju imala je više naziva, ali je zajedničko to što su Švajcarska i Njemačka bile zemlje u kojima je ova teroristička organizacija uobličena, a pod okriljem njihove obavještajne službe se obučavao kako vojni, tako i politički vrh. Postojali su i fondovi, ali i računi u pojedinim bankama u koje se slivao novac za kupovinu naoružanja, ali i finansiranje obuke. Drugi centar bio je u Njemačkoj gdje su obučavani budući instruktori OVK-a. Ta obuka se održavala na poligonima BND-a i pod budnim okom njihovih specijalaca. Slično se može reći, samo u manjem obimu, i za obavještajne službe Austrije i Belgije", objašnjava ovaj general i dodaje da dok su se zvaničnici Evropske unije od početka 1998. godine utrkivali u izjavama da OVK-a zapravo i ne postoji, ON JE BEOGRADU DOSTAVLJAO PODATKE kako se uveliko priprema transport mudžahedina za predstojeći ratni sukob. "Obavještajne službe istih onih zemalja koje su finansirale OVK počele su da mi dostavljaju podatke da se priprema dolazak i određenog broja mudžahedina iz Bosne, ali i Iraka i Avganistana. Te informacije su mi zatim potvrđivali i mnogi izvori iz NATO-a. Posebno o centrima koji su se nalazili u Beču i Cirihu u kojima se Alahovi ratnici nisu samo smještali, već su im tamo i fabrikovani pasoši". "
