Neprevaziđena Vedrana Rudan

Ljudi mojih godina, šezdeset plus, ovih su dana pod ogromnim stresom. Beskrajni dani bez posla i beskonačne noći bez sna. Na Staru godinu? Moramo odlučiti kad ćemo se kresnuti jer seks ubrzava cirkulaciju, sprečava moždani udar i

oslobađa hormone sreće. Kad se pojebeš jebe ti se da li si platio ratu privatnog osiguranja.

Nakon seksa, sjećam se, tako je bilo lani na Božić, moj muž je na sav glas zapjevao Laku noć ili Tihu noć, nešto o noći, a ja sam zaspala samo uz 0,25 apaurina. Ove nam je godine Božić jednostavno pobjegao. Zato Nova godina vreba na nas. I on i ja znamo što bi sve za naše zdravlje mogao učiniti jedan jedini klinč, pa ipak… Naši spolni organi vrište, želimo počivati u miru!

Očajni gledamo jedno u drugo zato jer smo u braku trideset i pet godina i zato što jedno drugo uzbuđujemo onako kako mene uzbuđuje poziv na mamografiju a njega poziv na rektoskopiju. Kad si toliko dugo skupa jako se voliš ali ne toliko da bi u ime te ljubavi krenuo u skidanje gaća. Isuse! Stara godina približava nam se opakom brzinom.

Ja volim svoga muža, zašto mu ne smijem reći, otpjevaj mi nešto umjesto da se skupa mučno penjemo trnovitom stazom do orgazma? Vrijedi li jedno možebitno stenjanje tuširanja, mazanja tijela mlijekom, rezanja noktiju na nogama, brijanja nogu, traženja vibratora, već ga danima nikako ne mogu naći, pranja zubiju… Vrijedi li to izbezumljenih pogleda koje jedno drugome upućujemo jalovo se nadajući da ove godine u naš dom Nova godina stići neće?

Moj muž je car. Car! Prelomio je pred desetak minuta. Ovo pišem, nadam se da će ostati između vas i mene, ne volim rastezati svoju intimu, samo zato da pokažem koliko smo bliski i koliko ga volim. Rekao mi je: “Ljubavi. Zašto moramo biti poput naših vršnjaka? Gdje piše da jednom godišnje moramo pomiješati izlučevine tijela naših?

Uostalom, možda smo to već odradili, godina je duga, pa zaboravili. Jučer sam izgubio ključeve od auta, ti si izašla iz kuće a nisi zaključala vrata, mjesecima tražimo moju zdravstvenu knjižicu, možda smo se…” “Vjerojatno”, rekla sam ja, “sigurno smo se.” “Kad?” “Oćeš da ti zgrijem sarmu?” Moj muž je rekao: “Imam ideju. Pustit ću našu najdražu pjesmu ‘No Mas Amor’, možda nas Willie Nelson i Alison Krauss bez oranja i kopanja dovedu do orgazma, a ti…”

Car! Slušam “No Mas Amor”, krasna pjesma, a sarme se krčkaju.